Odlazak u dom za starije osobe

…obilježen je nizom predrasuda…

Domova nema dovoljno. Postojeći kapaciteti su puni, a lista čekanja dugačka – čeka se i do 10 godina. Govorimo o državnim domovima u kojima život košta znatno manje nego život u vlastitom domu. Privatne domove većina umirovljenika u našoj zemlji ne može si priuštiti.
Mnogi domovi svojim štićenicima omogućavaju zdravo i aktivno starenje. U mnogima od njih radi stručno medicinsko osoblje, fizioterapeuti, socijalni radnici, psiholozi.
Kvaliteta skrbi u domovima za starije ide ruku pod ruku sa cijenom smještaja – što je dom skuplji, usluga je kvalitetnija. Dijelom je to zbog nejednakog položaja privatnih u odnosu na državne domove koje država subvencionira.

Odlazak starije osobe u dom obilježen je mnogim predrasudama. Uvriježeno je mišljenje da u domove odlaze oni koji nemaju drugog izbora, napušteni, razočarani. Mnoge obitelji zbog suvremenog načina života (radno vrijeme, poslovne obaveze, život u malom stanu) nisu u mogućnosti pružiti primjerenu skrb svojim starijima. Smještanje u dom ne znači odbacivanje, premda ga dobar dio ljudi upravo tako doživljava. Takvim je osobama adaptacija na dom teška. U nekim domovima postoje programi socijalizacije kojima se nastoji olakšati prilagodba na život u domu.
U našoj zemlji u većini slučajeva starije osobe dolaze u dom tek kada postanu potpuno nemoćne i kada se djeca ili drugi članovi obitelji više o njima ne mogu brinuti. Onemoćali i nepokretni ne mogu u punoj mjeri uživati u druženju sa svojim vršnjacima, slobodnom vremenu i aktivnostima koje se redovito odvijaju u domovima za starije i nemoćne (proslave blagdana, rođendana, radionice, sportske aktivnosti, razni tečajevi…).

Ulazak u starost povezuje se sa prestankom rada, učenja, aktivnog života u bilo kojem pogledu. To je potpuno neutemeljeno i pogrešno mišljenje.

Život u domu ne mora biti ograničavajući. Pokretne i zdrave osobe mogu nastaviti sa aktivnostima koje su prakticirale prije dolaska u dom, a mogu započeti i sa nekim novima. Mogu putovati, odlaziti u posjete djeci, unucima, rodbini i prijateljima, odlaziti u kazalište, kino ili šetnju.

Iskustva su različita. U pravilu – ako osoba raspolaže sa dovoljno sredstava i može si priuštiti kvalitetniju uslugu, zadovoljnija je. Vrlo važnu ulogu ima i stav osobe prema domu. Ako starija osoba smatra da je dom za nju dobro rješenje, osjećat će se dobro čak i ako uvjeti nisu idealni.