Podjela poslova u kući

Dopustite i zatražite pomoć…

Više od polovice žena u zemljema razvijenog svijeta smatra da muškarci ne sudjeluju dovoljno u obavljanju kućanskih poslova i onih vezanih za djecu.
U našoj zemlji situacija nije ništa bolja – premda je tradicionalno visok postotak žena zaposlen na puno radno vrijeme, žene kod kuće odrađuju veliku većinu kućanskih poslova i bave se odgojem djece.

U čemu je problem?
Svatko od nas u brak donosi poputbinu – navike iz vlastitog doma. Jednakost i partnerstvo poprilično su nam jasni u teoriji, ali u praksi se nekako dogodi da žena odlazi na porodiljni, brine je li ručak skuhan, jesu li djeca čista, jesu li zadaće napisane…
Nesvjesno u sebi njegujemo sliku uspješne žene i majke koja sve stigne, za svakoga je tu kad ustreba, preuzima većinu poslova na sebe, kada sve to stiže osjeća se dobro i uspješno, a onda kada ju svlada umor,  ljuta je i pita se kako se to njoj dogodilo, kako je dospjela tu gdje je sada.

Za to vrijeme partner uživa u komuniciranju sa daljinskim, gleda televiziju do kasno, nije ljut na djecu, nesmetano čita novine, nađe se sa prijateljima na nogometu i sl.
Pokušajte se staviti u njegovu kožu. Baš kao i žene i muškarci su odrastali uglavnom uz tradicionalne roditelje i majke koje su uz posao brinule za većinu kućanskih poslova i za odgoj djece. I njegova je majka, baš kao i vaša, u periodima umora gunđala zbog muške privilegiranosti, ali je nastavljala obavljati poslove iz dana u dan po istom obrascu.
Možda je samo trebala otvoreno reći – umorna sam, molim te, pomozi. Ono što nije jasno izgovoreno, nego insinuirano, progunđano, ono što netko podrazumijeva ili misli – to je jezik gotovo posve nerazumljiv muškom rodu. Jezik kojim nisu naučeni razgovarati. Treba biti jasan – zatražiti pomoć, ne očekivati i nadati se.
Dijeljenje je dio braka. Njegova snaga. Dijeliti ljubav, pažnju, djecu, dom i obaveze.

Kako razgovarati o podjeli obaveza
Naravno, nakon godina ustaljenih obrzaca ponašanja nije lako promijeniti stvari, ali može se.
Zaboravite gunđanje i prodike. Pokušajte biti racionalni i analitični. Pronađite vrijeme i mjesto za miran razgovor i preispitajte zajednički vaše odgovornosti.
Sasvim je u redu priznati da ste precijenili svoje snage i da se u sadašnjoj ulozi ne osjećate dobro.
Ako treba stavite na papir svaki svoje obaveze i usporedite ih.
Usredotočite se na jake strane svakoga od vas – tko bolje kuha, neka kuha, tko voli nabavku neka ide u nabavku, jedan neka preuzme pisanje zadaće iz društvenih, onaj drugi iz prirodnih premeta i sl.
Postoje poslovi koji se neće militi ni jednome – u tom slučaju treba naći kompromisno rješenje – svatko mora imati i neko zaduženje koje mu se ne sviđa.
Ne zaboravite u sve to uključiti i djecu – koliko tko može, neka participira.

Dogodit će se da netko ne ispoštuje dogovor i ne obavi dogovoreno. U tom slučaju ne treba prelaziti peko toga – treba sjesti i razgovarati. Ako su razlozi opravdani, u redu, ako nisu treba odrediti način nadoknađivanja.

Ne upadajte u zamku probuđene bliskosti i iznenadnog razumijevanja. Nema obećanja i očekivanja – samo dogovor koji se mora poštovati. To ne znači da nikada jedno drugome nećete ‘uskočiti’ i pripomoći, ali zapamtite – najlakše se vratiti na straro…

Da ne bude zablude –  držati se svega nevedenog neće uvijek biti lako. Ono što duže vrijeme ne funkcionira kako treba, nije moguće jednostavno i brzo popraviti. Treba imati puno strpljenja i ljubavi i iznad svega odlučnosti i samopoštovanja.

Ravnomjernijom raspodjelom poslova svi su na dobitku.

 

 

ostavite svoj komentar