Preuzimanje odgovornosti: teret ili temelj osobnog rasta?

Carl Gustav Jung, jedan od najutjecajnijih mislilaca 20. stoljeća, nije vjerovao u gotove recepte. Umjesto toga, pozivao je svakog pojedinca na unutarnji rad, suočavanje s vlastitim sjenama i preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj.

Jedna od njegovih najcitiranijih izjava glasi: “Ja nisam ono što mi se dogodilo, ja sam ono što izaberem postati.”. Ta izjava često se koristi kao inspiracija no, ta rečenica nije jednostavna poruka za motivacijski plakat. Ona nosi ozbiljnu psihološku težinu.

Što zapravo znači izabrati tko želim postati?

To ne znači zanemariti prošlost. Jung nije poricao traume, gubitke ni emocionalne rane. Naprotiv, smatrao je da put prema cjelovitosti vodi upravo kroz susret s onim što bismo najradije izbjegli. Ali ono što je isticao jest da nismo samo produkt onoga što nam se dogodilo. Imamo mogućnost oblikovanja odgovora. Tu počinje odgovornost.

Odgovornost u Jungovom smislu nije samo moralna dužnost. To je unutarnji poziv da:

  • sagledamo svoje obrasce ponašanja,
  • prepoznamo gdje i kako zapinjemo,
  • postanemo svjesni da u svakom trenutku imamo, makar malu, moć izbora.

Žrtva ili autor vlastitog života

U teškim trenucima prirodno je osjećati se bespomoćno. Nije slabost priznati da boli, da nešto nismo mogli spriječiti. No, ostati trajno u ulozi žrtve, kada imamo mogućnost djelovanja, može nas zadržati u stanju stagnacije i unutarnje nemoći.

Preuzeti odgovornost ne znači „biti uvijek jak/a“. Ponekad to znači – potražiti pomoć ili donijeti odluku da se nećemo više povlačiti, da ćemo pokušati drugačije. I to ne zbog očekivanja izvana, nego iznutra – iz potrebe da budemo autentični, povezani sa sobom.

Nema jedne sreće – postoji tvoj put

Jung ne nudi „ključ sreće“ – nego poziva na osobnu potragu. Putovanje prema sebi nije linearno, ni jednostavno. Ali je istinski vrijedno. Učenje, sumnja, mijenjanje perspektive, prihvaćanje i biranje, sve su to elementi psihološke zrelosti. Umjesto da postavljamo pitanje: „Kako biti sretan?“,
možda je korisnije zapitati se: „Kako živjeti zadovoljno, svjesno, u skladu sa sobom – teškoćama usprkos?”

Na kraju…

Sreća nije stanje koje se postiže, već proces koji se njeguje. A prvi korak često je upravo taj mali unutarnji pomak: priznati si gdje jesmo i gdje još želimo ići, kamo stići…

Image by StockSnap from Pixabay

ostavite svoj komentar