Prihvatiti sebe

Onakvima kakvi jesmo…

Prihvaćanje je u osnovi vrlo jednostavno. Ne radi se o tome da nešto moramo poboljšati ili promijeniti u bilo kojem smislu. Trebamo samo prihavtiti sebe takvima kakvi jesmo – sa svim ožiljcima, ranama, manama, slabostima i vrlinama (premda one obično nisu problem).
To ne znači biti zadovoljan sa svim svojim osobinama niti znači da se možemo ulijeniti i živjeti neuredno, bez želje da napredujemo na bilo kojem području života.
Za dobar start prvo trebamo prihvatiti sebe upravo onakvima kakvi jesmo, a tek kada se prihvatimo možemo se nadograđivati, unaprijeđivati, raditi na sebi.
Nema potrebe da si predbacujemo osobine koje kod sebe ne volimo ili nam se ne sviđaju. Sve su to svari koje su nas oblikovale.
Puni smo želja, grijeha, tjeskobe, strahova, sitničavi smo, zlovoljni, netrpeljivi, nestrpljivi…itd…itd. Ljudi smo i nitko od nas nije savršen.
Krećemo od onoga što imamo i što jesmo, a svaki dan možemo učiniti nešto da smo više onakvi kakvi želimo biti, bolji.
Biti će dana kada u tome nećemo uspjeti, kada ćemo zakazati. Nema velike koristi od toga da si takve dane predbacujemo. Svaka nas pogreška nečemu uči, idemo dalje, pokušat ćemo ponovo.
Pokušaj, pogreška, pokušaj, uspjeh i tako redom. Važno je ne odustajati i ne predbacivati si svaki neuspjeh, truditi se najviše što u datom trenutku možemo i čestitati si na trudu.