Razgovor s djetetom – miran ton

Za bolje razumijevanje…

Naravno da će svaki roditelj povremeno izgubiti kontrolu nad sobom i povisiti glas, izvikati se na dijete ili mu zaprijetiti nekom kaznom. Najvažnije je da su takve i slične reakcije iznimke. Nakon jednog takvog ispada (gubitka samokontrole) roditelj bi se trebao ispričati zbog neprimjerene rakcije i možda objasniti zašto je tako reagirao. Dijete će razumjeti ako je roditelj bio umoran, opterećen ili slično, a svako dijete i te kako je svjesno kada pretjera i kada se neprimjereno ponaša.

Roditelj koji se djetetu ispriča zbog svoje reakcije na najbolji način (vlastitim primjerom) pokazuje djetetu što je ispravno i veća je vjerojatnost da će dijete usvojiti takvo ponašanje i da će dijete bolje ragirati na roditeljske zahtjeve.

Prečeste pretjerane reakcije djeluju na dijete tako da ono reagira sve slabije na naša upozorenja. Većina roditelja tada viče još glasnije ili pak ponavlja poznatu izjavu ‘već sam ti to sto puta rekao’… Poriv da vičemo još jače kada vidimo da dijete ne reagira na naše zahtjeve upravo je ono što ne bismo tebali činiti.

Što onda?
Treba se sabrati i povratiti kontrolu nad sobom, potom prestati s pritiskom na dijete (to ovisi o situaciji) i pokušati vratiti odnos na pravi kolosjek – uspostaviti miran razgovor i mirnim tonom rješavati problem. Djeca bolje razumiju i prihvaćaju ono što im se izgovori mirnim tonom.

Ton je jako važan dio razgovora s djetetom, a jednako važna je dosljednost nakon postignutog dogovora ili razgovora. Svaki razgovor s djetetom je odgojan. Ako želimo postići promjenu ponašanja kod djeteta, važno je da se zajednički dogovorimo koje su posljedice za neželjeno ponašanje. I onda… preostaje držanje zadanog dogovora s obje strane.
Dosljednost je završna faza koja mora biti ostvarena. U protivnom gubimo vrijeme uzalud.

Images courtesy of Ambro at FreeDigitalPhotos.net