Starost i mudrost

Ne idu uvijek ruku pod ruku…

Premda je u većini kultura uvriježeno mišljenje da sa godinama života ljudi postaju mudriji to nije uvijek tako. I dalje griješimo, s tom razlikom što pogreške koje činimo u starosti nisu iste kao one koje smo činili u mladosti.
U mladosti obično odradimo većinu svojih pogrešaka.

Kasnije smo nešto već naučili iz svog životnog iskustva i neke greške možda nećemo ponoviti, ali pred nama su nova iskustva i nove odluke i mnogi se na njima spotiču i padaju.
Takvo stanje treba prihvatiti i ne predbacivati si. Trebamo biti obazrivi prema sebi i prihvatiti da je sve to dio života (i starenja).
Kada se osvrćemo unatrag uvijek lako uočavamo svoje pogreške, ali ne prepoznajemo one koje su pred nama. Mudrost ne znači nikada ne griješiti, nego, zadržati dostojanstvo i razum onda kada pogriješimo i pokušati nešto iz toga naučiti.

Što smo stariji iza nas je više životnog iskustva, više prilika u kojima smo mogi ili pogriješiti ili pak donijeti dobre odluke. Dok smo živi javljat će se nove situacije u kojima nećemo biti sigurni što učiniti, kako se nositi s njima. Ipak, što smo fleksibilniji, opušteniji, što više uživamo u pustolovini zvanoj život i naši će vidici biti drugačiji.

Imajte na umu da to vrijedi i za druge ljude. Ne očekujte da starost neminovno bude mudra i strpljiva. Kada to prihvatite imat ćete više razumijevanja i strpljenja za druge i za sebe.