U svemu se krije mogućnost
- Datum objave:
- Komentara:
- Ispišite članak

Razgovor između žene čiji brak se slama i njezine terapeutkinje …
„Nas dvoje ne možemo više tako nastaviti živjeti, ta čudna bolest uništava sve između nas, naša je kćer u depresiji, ja sam se potpuno skršila, jedva da uspijevam ostati pri sebi na poslu, nemoguće je ovako nastaviti i evo moj se glas već slama, tako me je sram…“
„Moraš promijeniti svoja uvjerenja, i za sebe i za svoju kćer ovo je isto tako mogućnost za osobni rast, i za vas dvije ta njegova bolest može postati izvor nadahnuća i opuštanja vaše vlastite boli.“
„O čemu ti to pričaš? Kakvo je nadahnuće čovjek koji danima truli u krevetu i samo se žali i okrivljuje druge sve vrijeme..?“
„Oboje ste previše vezani jedno uz drugo da biste osjetili dobrobit ovoga stanja, oboje morate popustiti stisak, otpustiti stvari. Pogledaj samo kako je tvoja reakcija burna, a to je u potpunosti tvoj izbor da tako reagiraš.“
„Svaka bi žena reagirala isto kao i ja u ovoj situaciji… Zar bi ti udrla u pjesmu i veselje?“
„Ne govorim ja o pjesmi i veselju, ali moguće je nastaviti sa običnim životom, čovjek se ne treba raspasti, može sve primati kako dolazi, bez ljutnje, bez okrivljavanja, vjerovati da nam svaka poteškoća pomaže da postanemo snažniji.“
„Ali to nije ljudski, kako čovjek može izbjeći ljutnju kad mu se cijeli život mrvi?“
„Na Tibetu se vjeruje da je ono što te najjače pogodi tvoj najveći učitelj. Ponekad postanemo ovisni o jednolikosti svakodnevnice koja je loša za nas, a onda, kad nastupi promjena, obuzme nas strah do kostiju i ne shvaćamo da je to naša jedina prilika…
„Ne možeš me uvjeriti da je svaka loša stvar u svojoj biti dobra, sve ovisi o okolnostima.“
„Ali što su to okolnosti? Samo to koliko si dozvolimo biti ovisni o okolnostima. Sve je podložno promjenama iz jednog trena u drugi. Treba se usmjeriti na ono što se ne mijenja, u tebi i da iz tog mjesta počneš crpiti svoju snagu. Ne možeš živjeti kao robinja varljive stvarnosti, moraš naći oslonac u čvrstom mjestu koje je u tebi.“
„Koje je to mjesto u meni? Čini mi se kao da ga uopće nemam.“
„Naravno da ga imaš, to je tvoje istinsko biće, tvoja prvobitna narav, cjelovita i prepuna svjetlosti.“
„Kako se dolazi do tog mjesta?“
„To ću ti objasniti drugi put, nasmiješi se ona, a ja sam sretna što čujem da će biti još jedan put…“
Odlomak iz knjige Zeruye Shalev „Muž i žena“ – dirljivo i poetično štivo s dodatnom terapijskom vrijednosti, knjiga s kojom će se poistovjetiti svi oni čitatelji koji imaju bračnih problema.
ostavite svoj komentar