Polazak u vrtić

Prva iskustva odvajanja gotovo su uvijek teška, osobito kada je riječ o malom djetetu koje do tada nije imalo mnogo kontakta s ljudima izvan obitelji. Polazak u vrtić emocionalno je intenzivan događaj, i za dijete i za roditelje.

Dijete pritom može osjećati strah od odvajanja od roditelja, ali i strah od nepoznatih ljudi i nove okoline. Iako je to razdoblje izazovno, važno je naglasiti da je odvajanje prirodan i nužan dio odrastanja.

Ne postoji univerzalan recept za bezbolnu prilagodbu. Neka će se djeca prilagoditi brzo, dok će drugima trebati više vremena i podrške. Ipak, roditelji mogu učiniti mnogo kako bi taj proces bio što lakši.

Što je važno znati prema dobi djeteta

• djeci do tri godine najvažnija je odrasla osoba, u vrtiću je to odgajatelj/ica
• djeca starija od tri godine, uz odgajatelja/icu, sve više interesa pokazuju za igračke i igru
• djeci od pet godina i starijoj, uz odrasle i igru, postaju važni i vršnjaci

Važno je naglasiti da dijete osjeća stav roditelja. Ako je roditelj siguran i smiren, dijete će to prepoznati i lakše se prilagoditi. Suprotno tome, roditeljska nesigurnost i strah često se prenose na dijete.

Kako pripremiti dijete za vrtić?

• informirajte se o vrtiću i, ako je moguće, posjetite ga zajedno s djetetom.
• Razgovarajte sa stručnim timom i odgajateljem/icom o djetetovim navikama, potrebama i interesima
• podijelite važne informacije (npr. promjene u obitelji poput rođenja djeteta, bolesti ili razvoda)
• nakon posjeta vrtiću razgovarajte s djetetom o dojmovima, što mu se svidjelo, što nije, zašto i sl.

Važno je zadržati smiren i ohrabrujući pristup. Izbjegavajte koristiti vrtić kao prijetnju (npr. „Tamo ćeš morati slušati…”). Vrtić nije kazna i dijete ga ne bi smjelo tako doživljavati.

Možete zajedno pripremiti torbu za vrtić i razgovarati o tome što ga ondje očekuje. Dobro je uključiti i dijete koje već ide u vrtić (npr. starijeg brata ili sestru).

Također, u razdoblju prilagodbe izbjegavajte uvođenje drugih velikih promjena (npr. odvikavanje od pelena, dude ili bočice).

Dopustite djetetu da ponese omiljenu igračku ili predmet koji mu pruža osjećaj sigurnosti. Izbjegavajte podmićivanje nagradama ili obećanjima.

U početnom razdoblju važno je:

• dovoditi i odvoditi dijete u isto vrijeme
• da to čini roditelj (barem prvih tjedan ili dva)
• postupno produžavati boravak djeteta u vrtiću u dogovoru s odgajateljem/icom

Izbjegavajte odlazak bez pozdrava ili „skrivanje” jer to može povećati djetetov strah i nepovjerenje.

Kako se oprostiti od djeteta? Djeca vole rutinu i rituale jer im pružaju osjećaj sigurnosti. Osmislite kratak i jasan način rastanka, primjerice: „Vratit ću se po tebe nakon posla, oko 15 sati.” Rastanak treba biti kratak, topao, dosljedan. Dugotrajno opraštanje često dodatno uznemiruje i dijete i roditelja.

Važno je držati se dogovora i ne kasniti, jer neispunjena obećanja mogu stvoriti nesigurnost i nepovjerenje.

Djeca različito reagiraju na prilagodbu. Moguće su:

Fiziološke reakcije poput odbijanje hrane ili spavanja, probavne smetnje, češće bolesti.
Ponašajne reakcije poput plača, povlačenja, pojačane razdražljivosti ili agresivnosti.
Može se pojaviti i regresija, pojava kada se dijete privremeno vraća na ranije oblike ponašanja (npr. ponovno traži dudu, mokri u krevet, siše prst).

Važno je znati da su sve ove reakcije najčešće prolazne i nestaju kako se dijete prilagođava novoj okolini.

Kako podržati dijete?
Pokažite razumijevanje i prihvaćanje djetetovih emocija, nemojte ih umanjivati („nije to ništa”) niti preuveličavati, budite strpljivi, dosljedni i smireni.
Dobar odnos roditelja i odgajatelja izuzetno je važan. Dijete će se osjećati sigurnije ako vidi međusobno povjerenje i suradnju.

Polazak u vrtić velika je promjena za cijelu obitelj. Strah, tuga i nesigurnost prirodne su reakcije koje s vremenom prolaze. Naoružajte se strpljenjem, toplinom i povjerenjem, dijete će uz vašu podršku uspješno savladati ovaj važan korak u odrastanju. U slučaju dodatnih poteškoća, slobodno se obratite stručnom timu vrtića.

Photos courtesy of Pixabay