Dvije cigle

Monasi su kupili zemlju za manastir. Na toj zemlji nije bilo ničega, sve su morali graditi iz početka. Prvih nedjelja spavali su na koječemu, na starim vratima i ciglama koja su jeftino kupili na otpadu. Bilo je to prilično neugodno i nije se baš dalo odmoriti no, znali su zašto to čine i to im je davalo snagu da podnesu teškoće.

Kako nisu imali novac za gradnju i angažiranje zidara monasi su se primili građevinskih radova, od zidanja na dalje. Većina monaha bila je nevješta u tim radovima no, učili su u hodu, griješili, popravljali… Kao monasi bili su oboružani strpljenjem i voljom i imali su vremena. Jedan monah posebno je pazio da svaka cigla bude savršeno namještena. Zidao bi pažljivo i polako, a kad bi završio jedan red odmakao bi se i divio svom uratku. Zidao je tako, procjenjivao urađeno i jednom primijetio da dvije cigle nisu dobro poravnate.  Bile su malo nakrivljene i njemu je to grozno izgledalo. Zbog te dvije cigle cijeli zid izgledao mu je upropašten.

Međutim, cement se već stvrdnuo i nije mogao te dvije cigle izvaditi samo tako pa je odlučio pitati starješinu što da učini, može li srušiti cijeli zid i zidati iz početka. Starješina je pogledao zid i rekao neka ostane kako je.

Nakon nekog vremena monasi su uspjeli sagraditi manastir. Jednom kada je spomenuti monah vodio posjetitelje kroz novi manastir nastojao je zaobići zid sa dvije cigle. Nije želio da ga itko vidi. Na neki se način sramio svog djela. No, jednom je jedan posjetitelj naišao na taj zid i rekao: „Baš je lijep ovaj zid.“.

„Zar ne vidite one dvije nakrivljene cigle?“ – upita ga monah iznenađeno.

„Da, vidim ih. A vidim i sve druge.“ – reče čovjek.

Monah je ostao zamišljen. Prvi puta i on je vidio koliko je zid zapravo dobro napravljen. Većina cigala bila je lijepo složena. Prvi puta usredotočio se i na dobro postavljene cigle, umjesto da vidi samo one malo nakrivljene. Sad je i njemu zid izgledao puno bolje. S vremenom više nije mislio na dvije nakrivljene cigle.

Poruka priče:
Koliko nas prekida odnos s nekim zbog dvije cigle? Koliko često budemo nezadovoljni svojim životom jer vidimo samo dvije krivo postavljene cigle?
Koliko često zanemarujemo ostale cigle i usredotočujemo se samo na one dvije krivo postavljene?
Koliko smo često usredotočeni na greške, mane i probleme, ne uviđajući prednosti i dobre strane nekoga ili nečega.  

Svaki čovjek ima svoje dvije loše cigle, ali i niz onih dobrih. Kada to uvidimo, dobijemo novu perspektivu. Možemo mirnije živjeti sa sobom i sa drugima. Naše nesavršenosti čine nas posebnima, jedinstvenima.

Image by Kerstin Riemer from Pixabay