Roditeljski obrasci koji oblikuju dječje sutra

Roditelji s najboljim namjerama često prenose na djecu obrasce ponašanja koji nisu uvijek korisni. Nije riječ o tome da žele naštetiti, nego da nesvjesno ponavljaju ono što su i sami naučili od svojih roditelja.

Djeca, pak, upijaju gotovo sve: način na koji govorimo, reagiramo, tješimo se ili kritiziramo. Upravo ti obrasci mogu im obilježiti djetinjstvo, ali i oblikovati način na koji će kasnije živjeti odrasli život.

Primjerice, kad roditelj stalno ugađa drugima ili se pretjerano ispričava i za ono za što ne treba, dijete uči da su potrebe drugih važnije od vlastitih, da zauzimanje prostora ili izražavanje vlastitih osjećaja nosi krivnju.

Izbjegavaju li roditelji neugodne emocije ili konflikte, djeca mogu steći dojam da su osjećaji poput tuge ili ljutnje opasni, a neslaganje prijetnja, umjesto prilika za razumijevanje i rast.

Kada roditelj u sebi stalno vodi negativan samogovor, kritizira se ili teži savršenstvu, dijete vrlo lako razvije iste unutarnje obrasce.

Žive li odrasli u stalnoj zauzetosti, bez prostora za igru, smijeh i radost, za opuštanje i dokolicu, djeca dobiju poruku da sreća i uživanje nisu bitni (iako su upravo oni u temelju za osjećaj slobode i snage za životne izazove).

Naravno, nitko od nas nije savršen i ne može biti bez pogreške. Roditeljstvo se ne sastoji od toga da nikada ne pogriješimo, nego da primijetimo, ispravimo i polako mijenjamo ono što ne želimo prenijeti dalje.

Prepoznavanje je prvi korak: čim vidimo što činimo, već imamo mogućnost odabrati drugačiji put. Na taj način možemo prekidati generacijske krugove i djeci ostaviti nasljeđe zdravijih, nježnijih i životno korisnijih navika.

Image by 👀 Mabel Amber, who will one day from Pixabay
Image by Mohamed Hassan from Pixabay