Blagdani u samoći i mali rituali za takve trenutke

Tijekom blagdana prirodno je osjetiti težinu ako si sam ili sama. Upravo tada, kad se oko nas naglašavaju obitelj, zajedništvo i slavlje, osjećaj samoće može biti jači nego inače. To je posve prirodno. I ne znači da si nekome nešto kriv ili kriva, da si nešto pogrešno napravio ili napravila, niti da s tobom nešto nije u redu. Ponekad se život jednostavno tako posloži.

Važno je znati i ovo: tijekom blagdana milijuni ljudi se osjećaju usamljenije nego u ostatku godine. To je tiha, rijetko izgovorena stvarnost. Ako ti je teško, to ne znači da si sam/a u tom osjećaju, upravo suprotno. U toj tišini ima mnogo ljudi koji osjećaju isto.

Samoća za blagdane ne mora biti tragedija. Ona je stanje. I prolazi, baš kao i blagdani. Na kraju, svaki dan je samo dan, a značenje koje mu dajemo dolazi iz naših misli. Sve je u glavi i iako to ne znači da osjećaji nestaju preko noći, znači da možemo birati kako ćemo se odnositi prema sebi dok traju.

Činjenica da si sam ili sama ne znači da ne zaslužuješ lijepo. Upravo suprotno.
Zato, pusti glazbu koju voliš. Onu koja umiruje ili grije.
Pripremi sebi ukusan obrok. Ne zato što moraš, nego zato što želiš.
Postavi stol, zapali svijeću, obuci nešto u čemu se osjećaš dobro.
To nisu sitnice.
To je poruka koju šalješ sebi: vrijedan/vrijedna sam pažnje, čak i kad sam sam/a.

Ako osjetiš da te preplavljuje težina, može pomoći i mali, tihi ritual, nešto što ne moraš dijeliti ni s kim, što te vraća sebi.

Mali ritual tri daha

Zastani na trenutak, gdje god da jesi.

  • udahni polako i u sebi reci: „Ovdje sam.“
  • izdahni i reci: „Siguran/sigurna sam.“
  • još jednom udahni pa izdahni uz misao: „I ovo će proći.“

Ne moraš se osjećati sretno.
Dovoljno je da budeš prisutan/prisutna i dobar/dobra prema sebi.

Blagdani nisu mjera vrijednosti života, niti dokaz uspjeha ili neuspjeha. Oni su samo “nekoliko dana u godini”. A ti si vrijedan/vrijedna i izvan njih, jednako kao i tijekom njih.

Samoća koja čuva mir

Važno je reći i ovo: ponekad je zdravije biti sam/a, nego u društvu u kojem nema razumijevanja, poštovanja i stvarne bliskosti.

Biti okružen ljudima, a osjećati se neshvaćeno, nevidljivo ili napeto, često je teže nego biti sam sa sobom u miru. Prisutnost drugih ne znači nužno i povezanost. A blagdani posebno ogole tu razliku.

Izabrati samoću ponekad nije poraz, nego briga o sebi.
To nije bijeg, nego svjesna odluka da ne provedeš vrijeme u prostoru u kojem moraš biti manja verzija sebe ili stalno na oprezu.

Mir nije isto što i usamljenost.
Mir je osjećaj da možeš biti ono što jesi, bez opravdavanja, bez prilagodbi koje bole.

Ako si ovaj put sam ili sama, možda to nije zato što nemaš gdje biti, nego zato što biraš biti na mjestu gdje ti je lakše disati. Osim što je legitimno, to je i zrelo. To je u redu.

Image by Ida from Pixabay

ostavite svoj komentar