Mitovi o zdravim vezama 1: prava veza je laka

Ana i Marko prve su dvije godine na svoj su odnos gledali kao na dokaz da prava ljubav postoji i je njih dvoje žive. Nisu se svađali, sve su dogovarali relativno lako i uglavnom se brzo složili oko planova.
A onda su se uselili zajedno.
Odjednom su sitnice postale velike. Posuđe u sudoperu. Ton glasa. Umor nakon posla. Različiti načini trošenja novca. Prva ozbiljna svađa završila je šutnjom koja je trajala tri dana.
Ana je tada pomislila “Ako je ovo prava veza, zašto je postalo ovako teško?”
I tu dolazimo do jednog od najraširenijih mitova o ljubavi: prava veza je lagana, jednostavna.

Odrasli smo uz priče u kojima se dvoje ljudi pronađu i sve od tada ide glatko, žive sretno do kraja života. Filmovi i serije završavaju poljupcem, gotovo nikada razgovorom o kućanskim obavezama. Društvene mreže prikazuju putovanja, osmijehe i romantične geste, nesporazume, povrijeđene osjećaje i trenutke kada netko mora prvi popustiti, značajno manje.

Zato mnogi parovi, čim se pojavi napetost, pomisle da nešto temeljno nije u redu. A istina je drugačija.

Ljubav je osjećaj – voljeti je vještina

Početna faza veze često jest laka. Hormoni, uzbuđenje i idealizacija čine da partnera doživljavamo kroz ružičasti filter. U toj fazi razlike su simpatične, mane su “slatke”.

No, kako se odnos produbljuje, idealizacija popušta. Počinjemo vidjeti realnu osobu: s navikama, ranama, obrambenim mehanizmima i svojim načinom nošenja sa stresom. I tu počinje pravi odnos.

Zaljubljenost ima svoj početak i svoj prirodni kraj. Ljubav, ako se njeguje, može trajati cijeli život. Ona podrazumijeva puno više od osjećaja. Pogotovo kada govorimo o osobi koja je uz nas iz dana u dan, kroz roditeljstvo, kućanstvo, prijateljstvo, financije, slobodno vrijeme i sve one male, svakodnevne situacije koje ne stanu u romantične kadrove.

Važno je imati na umu da zdrava veza nije ona bez konflikta.
Zdrava veza je ona u kojoj partneri znaju što učiniti kada do konflikta dođe.

Teško ne znači pogrešno

Postoje dvije vrste “teškog” u odnosu. Prva težina je ona destruktivna: stalno ponižavanje, manipulacija, osjećaj nesigurnosti i straha. To nije zdrava dinamika.

Druga vrsta teškoće je razvojna. To je nelagoda kada učimo komunicirati jasnije. To je frustracija kada pokušavamo promijeniti stare obrasce.
To je suočavanje s vlastitim egom. Ta teškoća nije znak da je veza pogrešna, nego da se mijenja i moguće raste.
Najčvršći parovi nisu oni koji se nikada nisu poljuljali. To su oni koji su više puta morali “popraviti” odnos i naučili kako to učiniti.

Zašto nam je ovaj mit toliko privlačan?

Toliko je toga u životu teško i želimo da ljubav ne bude jedna od njih. Volimo misliti: ako je prava osoba, ne moram se truditi. Ako je suđeno, sve će se posložiti samo od sebe.
No stvarnost je manje romantična i puno dublja, puno slojevitija.
Bliskost traži:

• razgovore koji jesu i one koji nisu ugodni
• preuzimanje odgovornosti
• sposobnost da ostanemo prisutni i kada bismo najradije pobjegli
• odluku da biramo partnera i onda kada je lakše povući se

Prava veza nije ona u kojoj je sve lako. Prava veza je ona u kojoj se oboje odlučujete ostati i raditi, čak i kada je teško (u dobru i u zlu).

Možda pravo pitanje nije: Je li to prava ljubav?
Možda je pravo pitanje: Jesmo li oboje spremni učiti kako biti u odnosu?”

Jer ljubav nije stanje koje pronađemo.
To je proces koji gradimo. Iz dana u dan…

Image by congerdesign from Pixabay
Image by Gizelle Kei from Pixabay