“Prehlado/ila sam se.”

Što to zapravo znači?

Često čujemo rečenicu: “Prehladio/la sam se.” Netko je bio vani na hladnoći, smočile su mu se noge, sjedio je na hladnom, izašao mokre kose ili je “propuhalo” i nakon toga se pojave simptomi: curenje nosa, grlobolja, kašalj, temperatura, bol u mišićima ili, kod nekih žena, tegobe s mjehurom. Što se zapravo dogodilo? Jesmo li se prehladili?

U svakodnevnom govoru riječ prehlada često koristimo za gotovo sve što se pojavi nakon izlaganja hladnoći. Međutim, u medicinskom smislu, bolest ne nastaje samo zato što smo bili na hladnom. Prehladu dišnih puteva najčešće uzrokuju virusi, a ne hladan zrak, mokra kosa ili bose noge. Hladnoća sama po sebi nije zarazna i ne može “stvoriti” virus u tijelu.

To ne znači da hladnoća nema nikakvu ulogu. Zimi češće boravimo u zatvorenim prostorima, bliže smo drugim ljudima i lakše razmjenjujemo viruse. Hladan i suh zrak može isušiti sluznicu nosa i grla, pa obrana organizma može biti slabija. Zato nam se čini da se “prehladimo od hladnoće”, iako je stvarni uzrok najčešće infekcija virusom.

Slično vrijedi i za izraz “prehladila sam mjehur”. Hladnoća ne stvara bakterije u mokraćnom sustavu. Upala mjehura, odnosno cistitis, najčešće nastaje kada bakterije, često iz područja kože ili crijeva, uđu kroz mokraćnu cijev i dođu do mjehura. Tipični simptomi su često mokrenje, peckanje, bol ili pritisak u donjem dijelu trbuha, osjećaj da moramo mokriti iako izađe malo urina te ponekad mutna mokraća ili neugodan miris.

Ipak, mnoge žene primjećuju da im se tegobe javljaju nakon što su im noge bile mokre, nakon sjedenja na hladnom ili nakon jačeg pothlađivanja. To ne treba odmah odbaciti kao “mit”. Kod osoba koje su sklone takvim tegobama hladnoća može djelovati kao okidač: može utjecati na cirkulaciju, napetost mišića, lokalnu otpornost ili osjetljivost mjehura. Drugim riječima, hladnoća vjerojatno nije pravi uzrok infekcije, ali kod nekih ljudi može pomoći da se simptomi lakše pokrenu. Zato bi možda najtočnije bilo reći: razbolimo se zbog virusa, bakterija ili druge upale, ali hladnoća ponekad može biti okolnost koja organizam učini osjetljivijim.

Problem s izrazom “prehladila sam se” nije u tome što je potpuno pogrešan, nego u tome što je preširok. Iza njega se mogu skrivati različite stvari: virusna infekcija, bakterijska upala, alergija, iritacija sluznice, upala sinusa, gripa, COVID, upala mjehura ili nešto sasvim drugo. Zato je važno gledati simptome, a ne samo okolnost da nam je bilo hladno.

Ukoliko imamo curenje nosa, grlobolju i kašalj, vjerojatnije je da se radi o virusnoj infekciji. Imamo li učestalo i bolno mokrenje, moguće je da se radi o upali mokraćnog sustava. Pojavi li se visoka temperatura, jaka bol, krv u mokraći, bol u leđima ili simptomi koji se pogoršavaju, tada se treba javiti liječniku.

Zaključak nije da se ne trebamo čuvati hladnoće. Naravno da se treba toplo odjenuti, presvući mokru odjeću, ne hodati dugo u mokrim cipelama i paziti na tijelo. Jednako tako važno je znati da hladnoća nije uzročnik infekcije, nego mogući okidač ili okolnost. Pravi uzročnici su najčešće virusi ili bakterije. Zato bi, umjesto “prehladila sam se”, ponekad bilo preciznije reći: “Nakon izlaganja hladnoći pojavili su mi se simptomi.”. A onda je sljedeće pitanje: koji simptomi, dišni, mokraćni, probavni, opći? Tu počinje prava procjena, ne kod same hladnoće.

Image by Mojca-Peter from Pixabay