Kelj: povrće koje zaslužuje bolji tretman

Kelj je jedno od onih povrća koje mnogi pamte iz školskih kuhinja, u prekuhanim varivima i mirisu koji se širio cijelom kućom. Zbog toga ga često prati loša reputacija, iako problem najčešće nije u kelju, nego u načinu pripreme.

Riječ je o jednostavnom, otpornom i dostupnom povrću koje se dugo uzgaja u našim krajevima. Dobro podnosi hladnoću, ne traži mnogo pažnje i može se koristiti u raznim jelima: od variva i priloga do salata, popečaka, juha i zapečenih jela. Nekad je bio svakodnevna hrana jer je bio jeftin, izdašan i praktičan. To ga ne čini manje vrijednim, nego upravo suprotno: kelj je primjer namirnice koja je opstala zato što ima smisla.

Nutritivno, kelj je dobar izvor vlakana, vitamina i minerala. Sadrži vitamin C, vitamin K, folate i različite biljne spojeve koji su dio uravnotežene prehrane. To ne znači da je čudotvoran. Neće sam po sebi “detoksicirati” organizam, riješiti zdravstvene probleme niti zamijeniti raznoliku prehranu. Kao i većina povrća, najkorisniji je kad je dio šireg, uravnoteženog jelovnika.

Kelj može biti težak, gorak ili žilav ako se pripremi nemarno. Zato mu trebaju jednostavni saveznici: malo masnoće, malo kiseline, sol, češnjak, krumpir, grahorice, jaja, sir ili komad suhog mesa. Kratko pirjanje, pečenje ili pažljivo kuhanje više odgovaraju od dugog raskuhavanja. Sirov se također može jesti, kada je mlad i tada ga je dobro tanko narezati i omekšati uljem, limunom ili octom.

Posljednjih godina kelj se često predstavljao kao moderna “super hrana”, osobito u sokovima, salatama i skupim restoranima. No, kelj nije postao bolji zato što je završio u smoothieju ili na degustacijskom meniju. Bio je koristan i prije toga. Promijenio se način na koji se o njemu govori.

U konačnici, kelj je izvrsno, zdravo povrće. Jeftino je, hranjivo, izdržljivo i svestrano. Ne treba mu mitologija da bi vrijedilo. Treba mu dobar recept, malo pažnje i prilika da ga ne pamtimo samo po najgoroj verziji iz djetinjstva.

Image by Heike Frohnhoff from Pixabay