Kako svjesnije birati partnera

Ovaj tekst govori o tome zašto nas privlače baš određeni ljudi i kako znati je li odnos dobar za nas. Jer poznata kemija nije uvijek ljubav: kako prepoznati odnos koji ima budućnost.

Ljubav često doživljavamo kao nešto spontano, snažno i teško objašnjivo. Netko nam se jednostavno “dogodi”, privuče nas načinom na koji govori, gleda, šuti ili nas razumije. Ipak, psihologija nas uči da privlačnost nije uvijek slučajna. Često nas ne privlači samo ono što je dobro za nas, nego (i to vrlo često) ono što nam je poznato.

Naši rani odnosi, iskustva iz djetinjstva, način na koji smo učili primati ljubav i nositi se s odbijanjem ili hladnoćom i drugim, mogu oblikovati ono što ćemo kasnije doživljavati kao bliskost. Zato ponekad zamijenimo intenzitet za povezanost, neizvjesnost za strast, a emocionalnu nedostupnost za izazov.

Na sreću, to ne znači da smo osuđeni ponavljati iste obrasce. Naprotiv, kada ih prepoznamo, dobivamo priliku birati svjesnije.

Važno je zapitati se: osjećam li se uz ovu osobu mirnije, slobodnije i sigurnije ili stalno čekam potvrdu, objašnjenje i dokaz da sam dovoljno važna?

Zdrav odnos ne mora biti savršen, ali ne bi trebao biti stalni izvor tjeskobe. Partner s kojim odnos ima budućnost nije nužno onaj koji izaziva najjaču dramu, nego onaj uz kojeg možemo biti svoji, govoriti iskreno i osjećati da se problemi ne guraju pod tepih.

Lijepe izjave, obećanja i komplimenti mogu biti ugodni, ali nisu dovoljni. Ono što najviše govori o nečijoj ljubavi jest ponašanje: dosljednost, poštovanje, odgovornost i spremnost na razgovor kada nije lako. Osoba koja je dobra za nas ne mora uvijek znati savršeno reagirati, ali bi trebala pokazivati spremnost da čuje, razumije i popravi ono što povrijedi.

U zdravom odnosu nema potrebe glumiti ravnodušnost, skrivati osjećaje ili se stalno prilagođavati kako bismo bili prihvaćeni. Prava bliskost nastaje tamo gdje postoji dovoljno sigurnosti da možemo reći što nas boli, što nam treba i čega se bojimo.

Problemi sami po sebi nisu znak da odnos nema budućnost. Mnogo je važnije kako se dvoje ljudi ponaša kada se problem pojavi. Ima li prostora za razgovor? Postoji li poštovanje i onda kada se ne slažemo? Možemo li biti ranjivi bez straha da će se to okrenuti protiv nas?

Emocionalna i fizička intimnost trebale bi počivati na pristanku, poštovanju i osjećaju sigurnosti. U odnosu koji je dobar za nas nema srama zbog iskrenosti, nema pritiska i nema osuđivanja. Postoji sloboda da kažemo što želimo, ali i što ne želimo.

Partner s kojim možemo graditi život nije osoba koja nas samo privlači, nego osoba uz koju se osjećamo prihvaćeno, poštovano i emocionalno sigurno.

Najvažnije pitanje nije “koga želim”, nego “kakva postajem uz tu osobu”. Kada biramo partnera, ne biramo samo osobu. Biramo i atmosferu u kojoj ćemo živjeti, način na koji ćemo rješavati sukobe, osjećaj koji će nas pratiti u svakodnevici.

Zato vrijedi obratiti pažnju na jednostavna, ali važna pitanja: mogu li uz ovu osobu biti iskrena? Osjećam li se viđeno, a ne samo željeno? Postoji li uzajamnost? Poštuju li se moje granice? Donosi li mi ovaj odnos više mira ili više nesigurnosti?

Ljubav ne mora biti savršena da bi bila vrijedna. Ali bi trebala biti mjesto u kojem ne gubimo sebe kako bismo zadržali drugu osobu.

Image by Julia Boldt from Pixabay
Image by PublicDomainPNG from Pixabay
Image by Bianca Van Dijk from Pixabay