Kad jedan roditelj dođe s posla, a drugi je cijeli dan bio s djecom – tko je radio?

Imala sam velike nade da će ideja o očevima koji koriste roditeljski dopust doista zaživjeti. Ona mi se čini smislenom, pravednom i važnom, naravno, samo ukoliko oba roditelja razumiju što roditeljstvo i vođenje obitelji stvarno nose sa sobom. Poanta roditeljskog dopusta nije samo u tome da otac neko vrijeme ne odlazi na svoje radno mjesto. Poanta je da dijete dobije oba roditelja: ravnopravno prisutna u igri, nježnosti i povezivanju, ali i u hranjenju, presvlačenju, uspavljivanju, liječničkim pregledima, dječjim bolestima i neprospavanim noćima. Ravnopravnost postoji tek kada dijelimo i lijepe trenutke i svakodnevne obveze.

Na razmišljanje me potaknula situacija jedne poznanice koja je u drugom stanju. Ispričala je kako njezin suprug želi koristiti šest mjeseci roditeljskog dopusta i moja prva reakcija bila je iskreno oduševljenje: kako dobro za njega, za dijete i za cijelu obitelj! A onda sam čula i njezine strahove vezane uz to. Naime, njezin suprug ni sada se ne uključuje dovoljno u brigu o njihovoj djevojčici i kućanstvu. Kada je s djetetom, najjednostavnije mu je staviti ga pred ekran. Uglavnom ne kuha, ne posprema, ne glača, ne planira nabavu i ne preuzima redovno niti samostalno ono što je u obitelji potrebno napraviti. Ona se zato s pravom pita kako bi izgledao njezin povratak na posao, šest mjeseci nakon poroda. Bi li ujutro vodila starije dijete u vrtić, izdajala se, prije toga pripremala ručak, razmišljala o nabavi, pospremala, odlazila na posao, vraćala se kući i potom preuzimala bebu, starije dijete i sve kućanske poslove koje suprug nije obavio? Ako bi se to dogodilo, on bi formalno bio na roditeljskom dopustu, ali bi ona i dalje nosila najveći dio roditeljskog i kućanskog tereta, uz svoj redovni posao.
To nije smisao očinskog dopusta.

Često pitamo: „Tko je danas bio na poslu?” kao da je radio samo onaj roditelj koji je otišao na svoje plaćeno radno mjesto. Ali i roditelj koji je ostao kod kuće radio je cijeli dan. Brinuo se o djetetu, hranio ga, presvlačio, tješio, nosio, uspavljivao i pazio na njegovu sigurnost. Uz to je možda i kuhao, prao, pospremao, dogovarao preglede i planirao sve ono što je obitelji potrebno. Jedan je roditelj toga dana radio plaćeni posao, a drugi uglavnom neplaćeni posao skrbi. Oboje su radili.

Zato, kada se zaposleni roditelj vrati kući, ne počinje automatski njegovo vrijeme za odmor dok drugi nastavlja raditi do odlaska na spavanje. Od toga trenutka ono što je preostalo trebalo bi ponovno podijeliti, uključujući brigu o djeci, kućanske poslove i mogućnost da se oboje odmore.
Ravnopravnost ne znači da će svaki dan sve biti podijeljeno točno napola. Nekada će jedan roditelj moći više, nekada će drugi trebati veću podršku. Važno je da se dugoročno ne podrazumijeva kako jedna osoba nosi većinu tereta samo zato što ga primjećuje, zna što treba učiniti ili je naviknuta sve organizirati.

Pomaganje nije isto što i preuzimanje odgovornosti

U vlastitom domu i sa svojim djetetom jedan roditelj ne „pomaže” drugome. On roditeljuje. Preuzeti odgovornost ne znači samo izvršiti zadatak nakon što druga osoba kaže što, kada i kako treba napraviti. To znači samostalno primijetiti da nema pelena, pratiti kada je vrijeme za pregled, znati što dijete jede, pripremiti obrok, pokrenuti perilicu, spremiti torbu za vrtić, organizirati dan. Planiranje, pamćenje, podsjećanje i raspoređivanje poslova također su rad. Taj se nevidljivi dio često naziva mentalnim teretom. Ako jedan roditelj obavlja zadatke, ali drugi i dalje mora sve primijetiti, isplanirati i delegirati, odgovornost zapravo nije ravnopravno podijeljena.

Roditeljski dopust nije odmor

Roditelj koji koristi dopust postaje osoba koja tijekom radnog vremena drugog roditelja prvenstveno brine o djetetu. To podrazumijeva stvarnu prisutnost, a ne samo fizički boravak u istoj prostoriji. Ekrani ponekad mogu biti dio obiteljskog života i nitko ne mora svaki trenutak pretvoriti u savršenu razvojnu aktivnost. Roditelji su ljudi, umorni su i ponekad trebaju predah. Međutim, ekran ne može svakodnevno zamjenjivati razgovor, igru, odlazak van, čitanje, zajedničke obroke i odnos s roditeljem. Roditeljski dopust prilika je da otac razvije vlastiti odnos s djetetom, stekne sigurnost u skrbi i postane jednako kompetentan roditelj. To nije vrijeme u kojem majka na daljinu i dalje upravlja kućanstvom i brigom o djeci, a nakon posla popravlja sve što nije učinjeno.

Dogovor mora biti konkretan

Rečenice poput „snaći ćemo se” ili „pomoći ću koliko budem mogao” često nisu dovoljne. Prije roditeljskog dopusta korisno je otvoreno dogovoriti tko i kako preuzima:

• jutarnju rutinu i odlazak starijeg djeteta u vrtić
• brigu o bebi tijekom radnog vremena
• kuhanje i nabavu
• rublje i svakodnevno pospremanje
• liječničke preglede i ostale obveze
• dane kada je starije dijete bolesno
• večernju rutinu i noćna buđenja
• planiranje aktivnosti i kvalitetno vrijeme s djecom
• vrijeme za odmor svakog roditelja.

Još je važnije takav dogovor isprobati prije nego što postane nužan. Jedan vikend, nekoliko dana ili dio godišnjeg odmora tijekom kojih otac samostalno preuzima djecu i dogovoreni dio kućanstva mogu pokazati mnogo više od načelnih obećanja. Cilj nije nadzirati ga ni provjeravati radi li sve na majčin način. Ne mora raditi jednako kao ona. Mora, međutim, pouzdano zadovoljiti potrebe djece i preuzeti svoj dio obiteljskog života bez toga da ga netko stalno vodi i podsjeća.

Ravnopravnost se vidi u svakodnevici

Važno je da očevi koriste roditeljski dopust. Vrijeme provedeno s djetetom može produbiti njihov odnos, ojačati očevu roditeljsku sigurnost i pokazati djeci da skrb nije „ženski posao”. No, sam odlazak na dopust ne stvara ravnopravnost. Ravnopravnost nastaje kroz ono što roditelj za to vrijeme zaista radi i kroz način na koji partneri međusobno razgovaraju, dogovaraju se i poštuju rad onoga drugoga.
Jednako tako, ovo nije priča o tome da su svi očevi neodgovorni, a sve majke savršene. Postoje brojne obitelji u kojima očevi ravnopravno ili pretežno nose teret skrbi, kao i situacije u kojima majke ne preuzimaju svoj dio odgovornosti. Bit nije u spolu, nego u ponašanju, odgovornosti i poštenoj raspodjeli tereta. Zato pitanje nije: „Tko od roditelja treba ostati kod kuće?” nego: „Hoće li roditelj koji ostaje kod kuće doista preuzeti svakodnevnu brigu o djetetu i svoj dio obiteljskih obveza?”, a kada se drugi roditelj vrati s posla, odgovor na pitanje „Tko je danas radio?” trebao bi biti jednostavan: oboje. Zato oboje zaslužuju podršku, poštovanje i vrijeme za odmor.

Image by วัฒนา ลอยมา from Pixabay
Image by Hand-drawn! Please support me! Thank you! Jana Havlíčková from Pixabay
Image by OpenClipart-Vectors from Pixabay