Ah, ti keksi…

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se nama čine…

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Kako je trebala dugo čekati, odlučila je čitati knjigu kako bi joj vrijeme brže prošlo. Kupila je i paketić keksa da joj bude zabavnije čitati i sjela u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a na stolici do te gospodin koji je čitao novine.
Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila kako je čovjek do nje nepristojan i najradije bi mu rekla što ga ide.
Svaki put kad bi ona uzela jedan keks i čovjek do nje poslužio bi se keksima iz vrećice. Kada je u vrećici ostao samo jedan keks, djevojku je baš interesiralo što će sada čovjek napraviti.
Čovjek je uzeo zadnji keks, prepolovio ga i ponudio joj jednu polovicu. Ovo je za nju bilo previše. Revoltirano je ustala, uzela svoje stvari i potražila mjesto dalje od drskog gospodina.

Pronašla je drugo mjesto, sjela i u želji da ponovno uzme knjigu posegnula u torbu za njom, a kad tamo – vrećica keksa. Netaknuta vrećica keksa. Znači, ona je cijelo vrijeme uzimala tuđe kekse.
Zastala je i postidjela se same sebe.

Koliko smo puta u našem životu pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo saznali?