Biti prisutan

Biti kod kuće…

Jedan poznati i vrlo priznati sveučilišni profesor, autor mnogih znanstvenih radova, rado je primao studente i druge posjetitelje koji su mu dolazili po savjet, odgovor i sl. Posvetio bi im neko vrijeme, saslušao ih, dao odgovor i vratio se svom pisanju.
Jednog dana k njemu je došao jedan student, zamolio ga za savjet i, kao i obično, profesor je saslušao i ponudio prikladan odgovor. Barem je tako mislio…

Sutradan je profesor doznao da se mladić objesio u svojoj sobi. Ostao je zapanjen tom činjenicom. Nije bio u stanju razmišljati, pisati, raditi ništa uobičajeno. Stalno mu se po glavi motao mladi čovjek. Razmišljao je o tome što je osobi doista potrebno kad je očajna i obrati se nekome za pomoć. Danima je razmišljao i zaključio – prisutnost.
Odlučio je zatvoriti svoje knjige, napustiti svoj posao sveučilišnog profesora i posvetiti život drugima, biti prisutan , usredotočen i uvijek dostupan svakome tko zatraži pomoć. Osjetio je svoju autentičnu prirodu i prepustio se njenom vodstvu. Kad bi mu netko pokucao na vrata, zaista bi nekog pronašao kod kuće.

Razmislite… Koliko često površno slušamo? Koliko često pametujemo umjesto da poslušamo, pružimo utjehu, možda samo zagrljaj…

“Two Hand Holding Young Plant On Nature Background”- Image courtesy of foto76 / FreeDigitalPhotos.net