Čips – koliko je zaista nezdrav i o čemu to ovisi?

Čips se često nalazi na listama „najnezdravijih grickalica“, ali koliko je to uistinu tako? Je li svaki čips jednako loš izbor – ili to ovisi o sastavu, količini i kontekstu u kojem ga jedemo?

Što je čips u osnovi?

Većina klasičnih čipseva proizvodi se od tanko rezanih krumpirića prženih u ulju, uz dodatak soli i raznih začina. Postoje i alternativne verzije: pečeni čips, čips od batata, povrća, leće, proteina, pa čak i niskomasne ili niskoslane varijante. Dakle, nije svaki čips isti.

Gdje nastaje problem?

• visok udio masnoća, osobito zasićenih, ako je čips pržen u palminom ulju ili ulju lošije kvalitete
• velika količina soli (mnoge vrste imaju više od preporučene dnevne doze soli u jednoj vrećici)
• kalorijska gustoća (mala količina ima puno kalorija)
• aditivi i pojačivači okusa (nisunužno štetni, ali su često prisutni i potencijalno izazivaju želju za dodatnim grickanjem i prejedanjem)

Ima li boljih opcija?

Da. Na tržištu postoje:

• pečeni čipsevi s manje masnoća
• čipsevi od cjelovitih namirnica (npr. povrće, leća, slanutak) s više vlakana i proteina
• varijante s manje soli i bez aditiva – obično kod manjih ili specijaliziranih proizvođača
• domaći čips, koji možemo ispeći u pećnici s minimalno ulja i vlastitim začinima

Zaključak:

Čips ne trebamo gledati kao zabranjenu namirnicu, ali je važno znati da je riječ o visokokaloričnoj grickalici s niskom nutritivnom vrijednošću, osobito u većim količinama. Povremeno uživanje u manjim porcijama čipsa, osobito uz uravnoteženu prehranu, nije problem. Problem nastaje kad čips postane svakodnevna navika ili zamjena za obrok.

Savjet: čitati deklaracije, birati proizvode s manje soli i masnoće, jesti svjesno. Uživati bez osjećaja krivnje, ali s mjerom.

Image by Larry White from Pixabay