Da bi djeci bilo bolje…

 „Jedan mudri starac šetao je promatrajući prirodu i uživajući u njenoj ljepoti i čudesnoj raznolikosti. U jednom trenutku ugleda čovjeka koji mu je polako prilazio, pognut zbog teškog tereta koji je nosio na svojim leđima.

„Čovječe, zašto si se toliko natovario? Noge ti drhte od težine koju nosiš?“ – upita starac.

„Mučim se kako bi moja djeca i unuci bili sretni.“ – reče čovjek.

„Moj pradjed je teško radio kako bi pomogao mom djedu, djed se žrtvovao zbog mog oca, moj otac zbog mene, ja se sada mučim kako bi mojoj djeci bilo bolje.“

„Je li netko u  tvojoj obitelji živio bolje?“ – upita stariji čovjek.

„Još uvijek nije, ali djeca i unuci sigurno hoće.“ – reče čovjek.

„Bojim se da krtica ne može odgojiti orla kao što ni nepismen čovjek ne može nekoga naučiti čitati i pisati.“ – uzdahne je stariji čovjek.

„Najbolje što možeš učiniti za svoju djecu je da i sam budeš dobro, da te vide sretnog i zadovoljnog. To je najvrjedniji roditeljski poklon djeci.“

Gotovo svaki roditelj za svoje dijete želi najbolje, između ostaloga i to da ima lijep život. U Toj namjeri mnogi roditelji svoj život podrede djetetovom, teško radeći i odričući se mnogih zadovoljstava da bi danas, sutra dijete imalo život bolji od njihova.

Neke su žrtve i odricanja dio roditeljstva i pridonose boljitku djece no, roditelj ne bi trebao u potpunosti i svakodnevno podređivati sve djeci.
Roditelj je djetetu najvažniji i prvi uzor i veća je vjerojatnost da će dijete biti zadovoljno ukoliko je i roditelj takav.

Image by StockSnap from Pixabay