Podučavanje discipline bez straha ne narušava djetetovo samopouzdanje, ne izaziva strah, već gradi odgovornost, samoregulaciju i međusobno poštovanje.

Postavite čvrste, ali razumne granice

Granice trebaju biti jasne, dosljedne i objašnjene (“Skakanje po kauču je opasno jer možeš pasti.”). Djeca lakše poštuju pravila kad razumiju njihov smisao.

Koristite posljedice koje podučavaju, a ne kažnjavaju

Posljedice trebaju biti logične i povezane s ponašanjem, ne proizvoljne. Primjerice, ukoliko dijete ne pospremi igračke, igračke se maknu na neko vrijeme i ono se s njima ne može igrati.

Naučite dijete emocionalnoj svjesnosti i samoregulaciji

Pomozite djetetu imenovati osjećaje i razvijati strategije smirivanja (disanje, brojanje, „kutak za smirenje“). Djeca koja razumiju emocije bolje kontroliraju ponašanje.

Budite primjer ponašanja koje želite vidjeti

Djeca ne slušaju uvijek što govorimo, ali uvijek gledaju što radimo. Umjesto vike – smirenost, umjesto prijetnje – rješavanje sukoba.

Ponudite usmjerene izbore

Umjesto naređenja, dajte djetetu izbor. Primjerice: „Hoćeš li obući crvenu ili plavu majicu?“ Mogućnost izbora povećava osjećaj kontrole i smanjuje otpor.

Više nagrađujte dobro ponašanje nego što kažnjavate loše

Pohvalite i male napore („Lijepo si pospremio“, „Bilo je lijepo što si podijelio.“). Djeca višestruko bolje uče kroz pozitivno potkrepljenje, nego kroz strah.

Prijedlog vježbe za roditelje: “Kazna ili posljedica?

• zamislite konkretnu situaciju (npr. dijete baca igračke, ne želi jesti za stolom ili drugo).
• razmislite: što bi bila kazna, a što bi bila prirodna/logična posljedica.
• raspravite zajedno s djetetom razliku i osjećaj djeteta u svakoj verziji.

Refleksivno pitanje za kraj: “Koju ste metodu discipliniranja vi doživjeli kao dijete, kako ste se tada osjećali i što mislite kako vas je to oblikovalo?”

Image by DJMAX from Pixabay