Discipliniranje djeteta

Postavljanjem granica olakšavamo život djetetu i sebi samima…

Sigurno ste se zatekli da ste vikali na svoje dijete i izgovarali: ‘Četiri puta sam te upozoravala, a sada vičem jer me nisi čuo kad sam lijepo molila…’

Koliko puta treba lijepo zamoliti prije nego prijeđemo na kažnjavanje? Neki roditelji izbjegavaju kazne bojeći se da će to ostaviti posljedice na njihovo dijete. Zapravo je odgovor posve drugačiji.
Evo nekoliko razloga koji govore u prilog tome:

Držanje za riječ
Dijete će naučiti da je važno držati se riječi koju im damo. Ako za neko ponašanje kažemo da nije u redu, a poslije ga toleriramo, rušimo svoj autoritet u djetetovim očima, a ono prima poruku – sasvim je u redu ne poduzimati ništa kad se netko ponaša kako ne treba.

Postavljanje granica
Djeca koja nisu nikada snosila posljedice svoga ponašanja ne poznaju granice. Često se mogu naći u životnim situacijama kada ne znaju stati, kada ne procjenjuju dobro svoje izglede te ih to može dovesti do raznih opasnosti kako u psihološkom tako i u fizičkom smislu.

Djeca trebaju disciplinu
Ako se djeca ne nauče disciplini u obiteljskom domu, u zaštićenoj atmosferi u kojoj ima povjerenja u roditelje koji ga vole, teško će se nositi sa disciplinom koja se zahtijeva u školi, kasnije na poslu ili bilo kakvom organiziranom obliku druženja.Tada će se teško uklapati u sredinu, teže pronalaziti prijatelje i uspostavljati uspješne odnose. Time će biti frustrirano i pod stresom.

Samovoljno ponašanje ima posljedice
Ako ga kao roditelji čuvate od tih posljedica, budite sigurni da ćete to u životu za njega činiti jedino vi; svi ostali brzo će osuditi takvo ponašanje i dijete, kasnije odrasla osoba, teško će se snalaziti u tome; prije ili kasnije može se dogoditi da upre prstom u vas i kaže: Vi ste krivi za sve!

Ne nagrađujte loše ponašanje
Ponekad  popustimo njihovom inzistiranju jer više ne možemo slušati neprekidno navaljivanje i time smo nagradili njegovo iritirajuće ponašanje. Dijete je dobilo poruku: Sve mogu ako dovoljno dosađujem ili plačem ili se bacam po podu… To kasnije dovodi do većih problema jer osobe u grupi takvo ponašanje ne prihvaćaju, dijete se počinje osjećati nesigurno, odbačeno i neprihvaćeno, misli da ga ne vole…. Ako kao odrasla osoba rabi stare obrasce ponašanja, posljedice se pojavljuju u pojačanom obliku i osoba se može pretvoriti u neurotičnu, nestabilnu i nesigurnu…

Ako ne reagirate na kršenje postavljenih pravila…
…dijete dobiva poruku da su pravila tu da ih se prekrši.To postaje zabavno i time dokazuju svoju snagu odraslima šaljući im poruku: Vidite, ništa mi ne možete!  Problemi mogu nastati u školi i na drugim mjestima, na kojma će se dijete morati suočiti sa posljedicama koje će biti bolne za njega i za vas. Kršenje pravila dovodi do želje za još većim adrenalinom, pa njihova vožnja kad odrastu postaje opasna, na poslu se teško nose s postavljenim pravilima pa im često prijeti otkaz; uglavnom, češće se nalaze u ekscesnim situacijama nego osobe koje su naučile poštovati pravila.

Discipliniranjem zapravo poručujete djetetu da vam je stalo do njega
Možda vam to zvuči čudno, ali stalno popuštanje i prihvaćanje loših oblika ponašanja te nepoduzimanje određenih koraka vašem djetetu govori ovo: da idete linijom manjeg otpora i da vam je lakše neodgajati ga, da vam je to preteško i da nemate snage za svoje dijete.