Djeca i manipulacija: kako prepoznati i zaustaviti borbu za moć

Djeca prirodno uče kako svojim ponašanjem utjecati na roditelje. Dio tog ponašanja je bezazlen i zdrav. Primjerice kada dijete bude posebno ljubazno jer želi ići na rođendan i pritom ispunjava svoje obveze. Problem nastaje kada dijete koristi prijetnje, ispade ili emocionalni pritisak kako bi preuzelo kontrolu i dobilo ono što želi.

Manipulacija postaje ozbiljan problem kada nam dijete poručuje: „Ne dobijem li što želim, napravit ću kaos.“. Tada ponašanje postaje borba za moć, a roditelji često (nesvjesno) popuštaju kako bi izbjegli konflikt, čime dijete uči da takva taktika funkcionira.

Primjer: Iva opisuje svog jedanaestogodišnjaka s ADHD-om koji je imao ekstremne ispade prije spavanja (vikanjem, bacanjem stvari, pravljenjem nereda oko sebe i sl.). Tek kad su Iva i njen suprug shvatili da njegov ispad nije gubitak nego sredstvo kontrole, odlučili su promijeniti pristup. Umjesto pregovaranja i smirivanja usred ispada, Iva bi jasno rekla što očekuje, povukla se i ignorirala ponašanje (“Želim da se smiriš i pospremiš nered koji si napravio. Tek tada možemo razgovarati.”). Nakon 20 minuta dječak je sam pospremio sobu i legao u krevet.
U ovom slučaju ključna promjena bila je u tome što roditelji nisu nagradili ispad pažnjom ili popuštanjem.

Kada dijete povisi ton, prijeti ili pokušava zastrašiti:

• ne treba ulaziti u rasprave i ne pregovarati
• roditelj može mirno reći: „Nećemo razgovarati dok vičeš ili prijetiš.“
• ukoliko se ponašanje nastavi može reći: „Razgovarat ćemo kad se smiriš.“ i udaljiti se

Neutralizirajuća pitanja koje roditelj može postaviti djetetu:

• „Pokušavaš li me zastrašiti?“
• „Pokušavaš li me sada kontrolirati?“

Ova pitanja oduzimaju snagu manipulaciji i preusmjeravaju fokus sa „što želim“ na „kako se ponašam“.

Dvanaestogodišnja djevojčica svaki put kada joj roditelji zabrane mobitel počinje plakati i govoriti: „Nitko me ne voli, vi ste najgori roditelji.“. Vrate li joj tada roditelji njen mobitel (da je ne povrijede i da “pokažu da je vole) dijete uči da emocionalna ucjena djeluje.
Ispravniji odgovor bio bi: „Razumijem da si ljuta, ali pravilo se ne mijenja. Mobitel dobivaš sutra.“

Razdvajanje roditelja – česta taktika

Djeca brzo nauče koji roditelj je slabija karika (obično popusti).
Zato je ključno:

• imati jedinstvena pravila
• nesuglasice rješavati izvan djetetova pogleda
• nikada ne rušiti odluku drugog roditelja pred djetetom

Poruka mora biti jasna: „Oboje mislimo isto i plan ostaje.“

Djeca stalno „testiraju granice“. Ostanu li roditelji mirni, dosljedni i ujedinjeni, manipulacija gubi snagu. Pri tome valja imati na umu:

• nije djetetova odgovornost da se roditelji osjećaju dobro
• djetetova je odgovornost da svoje potrebe izražava na prihvatljiv način

Image by lisa runnels from Pixabay
Image by Raquel Candia from Pixabay