Djeca jednom moraju otići

Da bi se vratila…

Brižni ste roditelji, čuvali ste ih dok su odrastali i doživjeli njihov pubertet. Sada glasno slušaju muziku, ne miču se s računala, odgovaraju vam, nestrpljivi su, sebični, lijeni, ponašaju se kao da vas se srame…

U ovoj fazi života mladi ljudi uglavnom ne žele osjećati zahvalnost za sve što svakodnevno kao roditelji činite za njih. Oni žele otići od roditelja, previše piti, preglasno slušati muziku, odijevati se kako njima to odgovara, imati intimne odnose i sl. Ne žele se osjećati kao djeca.
To je u biti normalan dio odrastanja. Upadanje u nevolje samo je jedna od posljedica istraživanja, otkrivanja kako funkcionira život i društvo.
Djeca u jednom trenutku moraju pokidati spone između sebe i roditelja i otrčati u vlastiti život. Kako bi se oslobodila, obično se počnu loše slagati s roditeljima jer je tada lakše otići.Ona moraju pogriješiti, snositi posljedice, naučiti se odgovornosti za sebe i za druge, a to je teško s roditeljima uz sebe.

Kasnije se djeca vraćaju – ali tada to nisu više djeca već odrasle osobe s kojima roditelji izgađuju jedan novi odnos. Možda prijateljski. U svakom slučaju više ravnopravan.

Pokušate li ih zadržati, duže će vam zamjerati i neće imati priliku odrasti i dokazati se kao odrasli ljudi odgovorni za sebe.

“Gorgeous Woman With Family”- Image courtesy of photostock at FreeDigitalPhotos.net