Djeca potrošači

Život nije kupovanje i dobivanje…

Život u suvremenom društvu prepun je izazova. S njima se teško nose i odrasli i djeca. Roditelji s posla dolaze preumorni i opterećeni, komunikacija među članovima obitelji nedostatna je i sve nekvalitetnija – prazninu upotpunjavaju mediji – tv, računala, mobiteli i stvari – igračke, odjeća, i sl.

Djeca su nepresušno tržište i medijski moćnici to znaju. Televizija je u vrlo maloj mjeri edukativna, u najvećoj mjeri komercijalna – sve je usmjereno na prodaju i zaradu. Dječje emisije prekidaju reklame za novi set igračaka, djeca reklame znaju napamet i poruke tipa ‘skupi ih sve’ padaju na izrazito plodno tlo.

Poruke koju naša djeca svakodnevno dobivaju su: život = kupovanje, život = dobivanje i sl. Dobar roditelj je onaj koji djeci kupuje, poklanja, ispunjava želje… A željama nikad kraja, jer baš kad je vaše dijete skupilo sve iz zadnje serije igračaka, dolazi nova serija i tako unedogled.

Velika količina igračaka ne znači da zadovoljnije i srenije dijete, kvaliteniju igru. Upravo suprotno – kupovanjem djeci (i sebi) činimo medvjeđu uslugu – djeca uvijek i iznova žele još.

Umjesto igračaka i stvari općenito, trebali bismo djeci pokloniti više svog vremena. Zajedničko druženje, igranje, razgovor, nježnost i pažnja mogu nadomjestiti sve igračke ovoga svijeta. Obratno ne vrijedi. Ljubav i pažnju ne može zamijeniti ništa što se može kupiti.