Dogovori

Je li rješenje u jednostavnosti?

Neki dan dvije prijateljice dogovorile su odlazak na kupanje, na Mrežnicu. U međuvremenu jedna od njih čula se s kćeri i doznala da i ona sa svojom prijateljicom planira isto. Prva pomisao u njenoj glavi bila je: “Zašto ne bismo išle zajedno?” Bilo bi ekonomičnije, isplativije, održivije. Jedan auto umjesto dva, manje goriva, manje troškova, možda i više druženja, zajedništva.

Ipak, prije nego li je to predložila pomislila je sve što bi slijedilo: dogovaranje vremena polaska, mjesta sastanka, tko koga čeka, koliko se ostaje, što ako netko kasni, što ako se plan promijeni… Zivkanje, poruke, usklađivanje i nova usklađivanja. I odustala od prijedloga. Shvatila je da joj se to danas često događa, ne samo kad je riječ o izletima. Lakše je kad svatko ide svojim autom nego uskladiti polazak, stanice, povratak. Često je lakše kupiti predmet koji ćemo rijetko koristiti nego dogovoriti posuđivanje. Lakše je kuhati samo za sebe, kupovati za sebe i organizirati se nego povremeno nešto podijeliti. Lakše je sam obaviti posao nego objašnjavati, raspoređivati i čekati druge.

Iako je zajedničko rješenje često racionalnije, održivije i jeftinije, ono ima jedan skriveni trošak – energiju koordinacije. Možda smo jednostavno umorni od stalnog usklađivanja, poruka, promjena i donošenja odluka.

Paradoksalno je da se danas, kad se možemo čuti u svakom trenutku, dogovaramo sve kompliciranije. Dogovorimo nešto, pa se nakon toga čujemo još nekoliko puta. Šaljemo poruke da provjerimo vrijedi li dogovor. Javljamo da krećemo, da kasnimo, da smo blizu, da ipak idemo drugim putem, da se mjesto ili vrijeme malo promijenilo. Kao da dogovor više nije dogovor, nego proces koji traje sve do samog susreta.

Prije, kad nije bilo mobitela, bilo je na neki način teže, ali i jednostavnije. Dogovorilo se vrijeme i mjesto, a onda se tamo trebalo pojaviti. Nije bilo stalnog provjeravanja ni beskrajnih promjena u hodu.

Danas imamo veću slobodu mijenjati planove, ali možda smo zato izgubili nešto od čvrstoće dogovora i jednostavnosti. Tehnologija nam je olakšala komunikaciju, nije nužno olakšala usklađivanje. Nekada je bilo teže stupiti u kontakt, ali je jednom postignut dogovor imao veću težinu.

I možda rješenje nije u još više dogovaranja, nego u jednostavnijim dogovorima. Na primjer: „Mi krećemo u devet i idemo tamo i vraćamo se tad i tad. Ukoliko vam odgovara, pridružite se.“ Bez kompliciranja, bez pritiska i bez obveze da svi moraju prilagoditi svoj dan svima ostalima.

Održiviji i povezaniji život neće postati privlačan samo zato što znamo da je bolji. Postat će privlačan kada bude i dovoljno jednostavan.

Događa li se i vama da odustanete od zajedničkog, boljeg rješenja samo zato što vam se ne da prolaziti kroz cijeli proces dogovaranja?

Image by OrnaW from Pixabay
Image by eommina from Pixabay
Image by Alexas_Fotos from Pixabay