Četiri filozofije štednje: što možemo naučiti od svake generacije?

Način na koji doživljavamo novac i štednju često ovisi o vremenu u kojem smo odrasli. Netko će čuvati kućanski aparat dok god ga je moguće popraviti, netko će platiti više za kvalitetu, a netko prije kupnje pretražiti deset internetskih trgovina i pronaći kod za popust.
Iako se štednja najjednostavnije može opisati kao trošenje manje od onoga što zarađujemo, u svakodnevnom životu ona ima mnogo različitih oblika.

Baby boomeri, generacija X, milenijalci i generacija Z odrastali su u različitim gospodarskim i društvenim okolnostima. Zbog toga mogu imati različite prioritete, navike i predodžbe o tome što je razumna kupnja, a što nepotreban trošak. Ipak, generacijske karakterističnosti treba uzeti s određenom rezervom jer to nisu čvrste znanstvene kategorije i nastale su ponajprije u američkom društvenom i povijesnom kontekstu. Iskustva ljudi koji su odrastali u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama ne mogu se potpuno uklopiti u isti obrazac. Osim toga, na odnos prema novcu ne utječe samo godina rođenja. Jednako su važni visina prihoda, sigurnost zaposlenja, obiteljske okolnosti, dugovi, zdravstveno stanje i životna dob.

Prema jednoj od najčešće korištenih podjela, generacije se okvirno dijele ovako:

• Baby boomeri rođeni su između 1946. i 1964. godine. Tijekom 2026. imaju između 62 i 80 godina.
• Generacija X obuhvaća rođene između 1965. i 1980. godine, koji danas imaju približno između 46 i 61 godine.
• Milenijalci, koje se naziva i generacijom Y, rođeni su između 1981. i 1996. godine. Tijekom 2026. imaju između 30 i 45 godina.
• Generacija Z najčešće obuhvaća rođene od 1997. do početka 2010-ih. Njezini punoljetni pripadnici danas su uglavnom tinejdžeri i mlađe odrasle osobe.

Granice nisu univerzalne i u različitim se istraživanjima mogu razlikovati za nekoliko godina. Zato je korisnije promatrati ih kao pomoć u razumijevanju širih društvenih iskustava nego kao precizan opis svakog pojedinca.

Baby boomeri: ako radi, nema razloga bacati

Za mnoge pripadnike generacije baby boomera štedljivost znači izvući što više vrijednosti iz onoga što već imaju. Predmet ne treba zamijeniti samo zato što je star, iznošen ili više nije moderan. Ako još služi svrsi, može se popraviti, prenamijeniti ili sačuvati za trenutak kada će ponovno zatrebati. Uz ovu generaciju često se povezuju i klasične navike štedljive kupnje: praćenje akcija, uspoređivanje cijena, kupovanje većih pakiranja te stvaranje kućnih zaliha proizvoda koji se redovito koriste. Takav pristup može biti koristan i danas. Popravak kvalitetnog uređaja, održavanje odjeće i obuće ili ponovna uporaba namještaja ne štede samo novac nego i smanjuju količinu otpada. Ipak, ni čuvanje stvari nije uvijek štednja. Predmeti koji se godinama ne koriste mogu zauzimati prostor, a stari uređaji ponekad troše znatno više energije od novih. Važno je procijeniti stvarnu korist, a ne čuvati baš sve „za svaki slučaj“.

Generacija X: znati kada se nešto isplati

Generacija X odrastala je uz roditelje koji su često strogo pazili na kućni proračun, ali i u razdoblju širenja potrošačkih kredita, kreditnih kartica i sve veće ponude proizvoda. Njezina filozofija štednje zato se može opisati kao pragmatična. Prije kupnje važno je procijeniti vrijedi li proizvod doista traženu cijenu, koliko će se koristiti i hoće li trajati dovoljno dugo. Pripadnici ove generacije mogu biti spremni platiti više za ono što im je važno, dok će na manje važnim stvarima snažno ograničiti potrošnju. Ne traže nužno najjeftiniju mogućnost, nego onu koja pruža najbolji odnos cijene, kvalitete i očekivanog trajanja. To je korisna pouka i za druge generacije: najniža cijena nije uvijek i najpovoljnija. Jeftin predmet koji se mora brzo zamijeniti na kraju može stajati više od kvalitetnijeg proizvoda. S druge strane, viša cijena sama po sebi nije dokaz kvalitete. Prije kupnje dobro je provjeriti neovisne recenzije, jamstvo, mogućnost popravka i ukupne troškove korištenja.

Milenijalci: izvući maksimum iz svakog eura

Milenijalci su velik dio odraslog života proveli suočeni s rastom troškova stanovanja, hrane, prijevoza i drugih svakodnevnih potreba. Mnogi su u svijet rada ušli tijekom ili nakon velike financijske krize, a zatim prošli kroz pandemiju i razdoblje snažnog rasta cijena. Zato se njihova štedljivost često svodi na pitanje: kako od raspoloživog novca dobiti što više?
Milenijalci su spremni potrošiti, ali žele osjećaj da su za svoj novac dobili odgovarajuću vrijednost. Prije kupnje proučit će ponudu, usporediti cijene, pročitati iskustva drugih kupaca i pokušati pronaći najpovoljniju kombinaciju cijene i kvalitete. Uz njih se povezuju i kreativni načini štednje, poput kupnje rabljene odjeće i namještaja, korištenja programa vjernosti, dijeljenja pretplata unutar kućanstva te traženja povoljnijih alternativa poznatim proizvodima. Ovaj pristup donosi mnogo korisnih alata, ali ima i zamku: dugotrajno istraživanje svake male kupnje također ima svoju cijenu u vremenu i energiji. Nije potrebno potrošiti sat vremena kako bismo uštedjeli nekoliko centi.

Generacija Z: zašto platiti više ako postoji alternativa?

Generacija Z odrasla je uz pametne telefone, internetske trgovine, društvene mreže i gotovo trenutačan pristup informacijama o cijenama. Prije kupnje lako može provjeriti postoji li jeftinija alternativa, kod za popust, rabljena verzija ili proizvod slične funkcije bez poznatog imena na pakiranju. Second hand proizvodi za mnoge nisu samo nužan kompromis nego poželjan izbor, posebno ako su održivi, zanimljivi ili drukčiji od masovne ponude. Od ove generacije možemo naučiti da puna cijena nije uvijek jedina mogućnost i da rabljeno ne znači automatski lošije.
Međutim, digitalni svijet istodobno potiče impulzivnu potrošnju. Ograničene ponude, odbrojavanja, preporuke influencera i poruke poput „ostala su još samo dva komada“ stvaraju osjećaj hitnosti. Najjednostavnije pitanje prije kupnje zato glasi: bih li ovo kupio da nije na popustu? Ako je odgovor negativan, popust nije donio uštedu, nego dodatni trošak.

Najbolja strategija uzima ponešto od svih

Ne postoji jedna generacija koja je pronašla savršen način štednje. Najprimjereniji pristup današnjici mogao bi spojiti najbolje elemente svih četiriju filozofija:

• od baby boomera možemo preuzeti popravljanje, održavanje i ponovno korištenje;
• od generacije X promišljanje o kvaliteti, trajnosti i stvarnoj vrijednosti;
• od milenijalaca uspoređivanje ponude i pametno korištenje pogodnosti;
• od generacije Z otvorenost prema rabljenim proizvodima, digitalnim alatima i povoljnijim alternativama.

Pritom je važno razlikovati štedljivost od odricanja pod svaku cijenu. Dobra štednja ne znači birati najjeftinije u svakoj situaciji, nego svjesno usmjeravati novac prema onome što nam je potrebno i važno.

Kako početi štedjeti?

Prvi korak nije pronalazak savršenog financijskog proizvoda, nego upoznavanje vlastite potrošnje. Korisno je tijekom dva ili tri mjeseca pratiti koliko novca odlazi na stanovanje, hranu, prijevoz, dugove, pretplate i neobavezne kupnje. Cilj nije osjećati krivnju zbog svake kave, nego otkriti gdje novac odlazi gotovo neprimjetno. Nakon toga može se odrediti realan mjesečni iznos štednje. Nekome će to biti pet posto prihoda, nekome deset ili više, a nekome će prvi cilj biti prestati koristiti dopušteni minus.

Dobro je štednju automatizirati i dogovoreni iznos prebaciti na odvojeni račun odmah nakon primitka plaće. Tako štednja ne ovisi samo o tome što je ostalo na kraju mjeseca. Važnija je redovitost od velikog, ali neodrživog iznosa. I male uplate stvaraju naviku i financijski prostor koji se poslije može postupno povećavati.

Najprije pričuva, zatim dugoročni ciljevi

Prvi važan cilj trebala bi biti pričuva za nepredviđene troškove, poput popravka automobila, kvara kućanskog uređaja, zdravstvenog izdatka ili privremenog gubitka prihoda. Početna pričuva može iznositi nekoliko stotina ili tisuću eura. Nakon toga može se postupno povećavati prema iznosu koji pokriva nekoliko mjeseci nužnih životnih troškova. Potrebna veličina pričuve nije jednaka za sve. Osobi sa stabilnim zaposlenjem i dva prihoda u kućanstvu možda će trebati manji sigurnosni fond nego samozaposlenoj osobi ili obitelji koja ovisi o jednoj plaći. Postoje li skupi dugovi, poput dugotrajnog minusa, revolving kartice ili potrošačkog kredita s visokom kamatom, njihova otplata obično ima prednost pred ulaganjem. Kamata koja se plaća na takve dugove često je veća od prinosa koji se može očekivati od sigurnih oblika štednje.

Gdje držati ušteđeni novac?

Odgovor ovisi o tome kada će nam novac trebati. Novac za svakodnevne troškove mora biti odmah dostupan. Pričuvu za hitne slučajeve razumno je držati na odvojenom štednom računu ili u drugom sigurnom i lako dostupnom obliku. Novac namijenjen trošku koji dolazi za godinu, dvije ili tri (primjerice automobilu, obnovi doma ili školovanju), ne bi trebalo izlagati velikim tržišnim oscilacijama. Za takve ciljeve mogu se razmotriti oročeni depoziti ili drugi nisko rizični proizvodi čije dospijeće odgovara planiranom trošku. Hrvatska narodna banka podsjeća da su depoziti u kreditnim institucijama osigurani do 100.000 eura po štediši u pojedinoj kreditnoj instituciji. Prije ugovaranja štednje treba provjeriti kamatnu stopu, naknade i uvjete prijevremenog raskida.
Za ciljeve udaljene deset ili više godina, poput mirovine, može se razmišljati o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji ili drugim diversificiranim dugoročnim ulaganjima, u skladu s osobnom spremnošću na rizik. Takva ulaganja mogu rasti, ali njihova vrijednost može i padati. Zato u njih ne bi trebalo stavljati pričuvu niti novac koji će uskoro biti potreban.
S druge strane, ni držanje cjelokupne dugoročne štednje u gotovini nije potpuno bez rizika. Inflacija s vremenom smanjuje njezinu kupovnu moć. Zato se novac raspoređuje prema namjeni: dio mora ostati siguran i dostupan, dok se dio namijenjen dalekim ciljevima može postupno ulagati.

Štednja nije natjecanje među generacijama

Netko može biti pripadnik generacije Z i koristiti bilježnicu za kućni proračun. Boomer može kupovati putem aplikacija, milenijalac godinama popravljati isti uređaj, a pripadnik generacije X redovito kupovati rabljenu odjeću. Generacijske oznake mogu biti zanimljiv početak razgovora, ali nisu financijska sudbina. Najzdravija suvremena filozofija štednje mogla bi se sažeti ovako: čuvaj ono što vrijedi, kupuj promišljeno, ne dopusti da te popust nagovori na nepotreban trošak, stvori pričuvu i rasporedi novac prema tome kada će ti trebati.
Cilj štednje nije odreći se svega što život čini ugodnim. Cilj je imati više izbora, manje financijskog stresa i veću sigurnost kada se dogodi nešto što nismo mogli predvidjeti.

Image by Nattanan Kanchanaprat from Pixabay
Image by OpenClipart-Vectors from Pixabay