Gratis?

Ne treba vjerovati svemu što piše…

U trgovačkim centrima sa svih strana bombardiraju nas natpisi tipa ‘3+1 gratis’, ‘20% gratis’ i sl. Jesu li to samo marketinški trikovi kojima nas mame na kupovinu ili u tome ima neke računice u korist nas potrošača?

Iskustva potrošača kao i novinara koji su odlučili ozbiljnije pristupiti toj problematici i malo istražiti te ponude i akcije nisu pozitivna – uglavnom je riječ o ‘navlakušama’ na koje masovno nasjedamo.

U najvećem broju slučajeva ništa ne dobivamo gratis (besplatno). Iako su oglašeni kao besplatni, navedene artikle plaćamo, nekad simbolično, nekad i više od toga, a nerijetko jednako i kao osnovni proizvod. Iako takvim postupanjem krše Zakon o zaštiti potrošača trgovci ne odustaju od ovakve prakse. Jedan od razloga tome je i taj što inspektori gospodarske inspekcije Ministarstva gospodarstva na teren izlaze puno češće prema dojavama građana nego po službenoj dužnosti.

Akcijske prodaje vrlo je lako ‘upakirati’ u proizvode koji se prodaju u različitim pakiranjima. Tako je lakše zakamuflirati osnovnu cijenu i zavarati potrošače koji na kraju izađu iz trgovine zadovoljni jer su proizvod kupili na akciji, a zapravo su kupili proizvod koji možda niti ne trebaju, ne trebaju tada ili ga uopće ne bi kupili da nije oglašen kao proizvod na akciji/sniženju.

Osim toga, u svijesti potrošača stvara se osjećaj lojalnosti prema trgovini gdje, po njegovom mišljenju, kupuje povoljnije i štedi čega su trgovački lanci i te kako svjesni.

Na tržištu je mnogo artikala koji na svom pakiranju nose oznaku ‘gratis’. Nejasno je na što se točno ta oznaka odnosi jer obično u istoj trgovini u ponudi nema isti takav proizvod bez te oznake pa potrošač ne može usporediti dva proizvoda. Morao bi šetati od trgovine do trgovine i zapisivati koliko točno određeno pakiranje dođe u jednoj, koliko u drugoj trgovini, koliko u jednoj ambalaži/pakiranju, koliko u drugom…

Takvih primjera na policama naših trgovina ima bezbroj. Od kava, sredstava za čišćenje, jogurta, sokova, pasti za zube, pašteta, dvopeka, alkoholnih pića, hrane za životinje…
Riječ je o obmanjivanju, krivom i lažnom obilježavanju proizvoda, isključivo radi povećanja prodaje.

Primjeri iz prakse:

Spužvica za pranje, četiri komada u pakiranju, piše 3+1 gratis.
Cijena pakiranja iznosi kn.
Cijena jedne spužvice 2,99 kn.
Gratis proizvod prema tome nije gratis nego ga plaćamo 2,02 kn.

Štapići slain, pakiranje o četiri komada, piše 3+1 gratis.
Cijena pakiranja iznosi 8,97 kn.
Cijena pojedinačnog proizvoda iznosi 1,99 kn.
Što je tu gratis?

Kava, tri u pakiranju, piše 2+1 gratis
Cijena pakiranja od tri komada iznosi 23,99 kn.
Cijena pojedinačnog proizvoda iznosi 9,99 kn.

Ovo su samo tri primjera… Sličnih je uistinu mnogo. Nameće nam se potreba da trgovinama hodamo s kalkulatorima i računamo i preračunavamo…
U vremenu strke i žurbe u kojem živimo ovakav sacenarij ne čini nam se moguć i/ili prihvatljiv. I toga su (i opet)  trgovci itekako svjesni i na to računaju..

Ne nasjedajući na marketinške trikove i kupujući pametno uistinu štedimo. Možda ćemo izgubiti malo više vremena, al’ pametno uloženo vrijeme je pametno uložen novac…

“Sales Or Marketing Directions”- Image courtesy of Stuart Miles at FreeDigitalPhotos.net

ostavite svoj komentar