Holistički pristup zdravlju

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti…

Holizam promatra čovjeka izvan granica biologije, medicine, sociologije i psihologije u klasičnom smislu, objedinjuje te discipline i sagledava čovjeka u širem kontekstu, sa svim njegovim dimenzijama uključujući i zajednicu u kojoj živi. Čovjek se promatra i kao individua sa svojim osobitostima.
Temelj holističkog pristupa zdravlju jest da je pacijent aktivni i ravnopravni sudionik u procesu liječenja i kao takav snosi dio odgovornosti za ishod liječenja. Pacijent je cjelina, tijela, uma i duha.

Medicina napreduje iz dana u dan, velikim koracima. Paralelno s tim napretkom događa se i porast broja bolesnih ljudi što ukazuje na potrebu za preispitivanjem postojećih metoda i pronalaženjem učinkovitijih načina liječenja određenih bolesti i tegoba, uz naglašenu potrebu preventivnog djelovanja.

Prirodni načini liječenja stari su koliko i čovječanstvo. Suvremena medicina iznikla je iz narodne medicine, ali se tijekom razvoja udaljila od svoga izvora i usvojila uopćeni pristup bolesniku, kroz pojedinačne dijelove fizičkog tijela, zanemarujući čovjekovu cjelovitost i različitost – kod iste bolesti, kod dvoje različitih ljudi, istim se metodama ne moraju postići isti rezultati.

Otac suvremene medicine tvrdio je da najprije treba liječiti dušu, a tek potom tijelo, prvo ponuditi riječ, a nakon toga lijek.
Sve veći broj liječnika, zdravstvenih ustanova i učilišta pozdravlja holistički pristup zdravlju. U zemljama zapadne Europe i sjeverne Amerike nije rijetkost da se klasična medicina udružuje sa tzv. alternativnim (fitoterapijom, akupunkturom, homeopatijom, akupresurom, kiropraktikom…).

Svaki je čovjek aktivni graditelj svog zdravlja. Usvajanjem zdravih navika i vodeći računa o sebi, kako na duhovnom tako i na fizičkom planu, čini dobro sebi, prevenira bolesti, a u slučaju njihove pojave olakšava liječenje.
Glavobolje, bolovi u leđima, prehlade, probavne smetnje i sl. upozorenja su kojima nam tijelo poručuje ‘nisam dobro’. Ignorirajući upozorenja riskiramo da se ona razviju u ozbiljne zdravstvene probleme.
Hrana je naše gorivo i stoga nam treba biti važno što, kada, kako i koliko jedemo. Jedemo li hranu loše kvalitete teško da će nam naše tijelo biti zahvalno. Jedemo li previše, prebrzo i u prevelikim količinama to će se odraziti na stanje našeg organizma. Jesti trebamo da bismo živjeli, a ne živjeti zato da bismo jeli. Piti trebamo dovoljno, spavati dovoljno i kvalitetno, kreatati se i njegovati svoje mentalno zdravlje – uz kvalitetno provođenje vremena i dovoljno vremena za odmor i opuštanje.

Baš kao što se brinemo za svoju financijsku sigurnost, poslovnu budućnost i sl. moramo se brinuti i za svoje zdravlje odnosno preuzeti kontrolu u onoj mjeri u kojoj to možemo, a izmenadili biste se – to mjera nije mala!