Kada dijete odbija razgovor

Strpljenje, strpljenje, strpljenje…

Teen razdoblje zna biti teško i roditeljima i djeci. Komunikacija zna biti otežana, opterećena emocijama, ljutnjom, razočaranjima, pogrešnim uvjerenjima ili pak izostane.
Često se dogodi da teen-dijete odbija razgovarati sa svojim roditeljima. Mnogi roditelji to doživljavaju kao uvredu, ponašaju se povrijeđeno i ljuto. Takvo ponašanje roditelja i dijete samo dodatno udaljava jedno od drugoga.
Poželjno je pokušati se ne ljutiti, njigovo odbijanje ne doživljavati ako odbijanje nas već svega onog čemu se moraju prilagoditi, a ne žele. I svakako nije dobro uzvratiti istom mjerom ili pak svađom.
Pokušajte ne biti nasrtljivi. Ako dijete ne želi razgovor, poštujte njegov izbor. Time  ćete mu najbolje dati do znanja da ga uvažavate i prihvaćate njegove odluke u onoj mjeri u kojoj ne ugrožavaju njegov život (za to odgovornost po zakonu o roditeljstvu). Dovoljno je zatražiti razgovor jednom ili dva puta, a onda djetetu dati prostor i vrijeme da razmisli o svemu.

Inzistiranje, raspravljanje i natezanje vodi ka udaljavanju, lošim odnosima i neprijateljstvu.
Dobro je dijete uključiti u obiteljske aktivnosti, bez obzira željelo ono razgovarati ili ne.
Želite li razgovarati, ne činite to kada ste umorni, opterećeni, uz smetnju (televizija, radio, druge osobe), ne činite to kada vidite da je dijete u stisci sa vremenom, pokušajte uhvatiti neki zgodan trenutak ili priliku, našalite se, zagrlite svog klinca, recite mu/njoj da vam nedostaje… Malo humora čini čuda.

.