Kada „fer“ postane prepreka u odnosima

U svakodnevnim odnosima, partnerskim, obiteljskim, prijateljskim ili poslovnim, prirodno je težiti ravnoteži i osjećaju pravednosti. Želimo znati da se naš trud prepoznaje, da dajemo i primamo u mjeri koja nam ima smisla. No, ponekad nas upravo potreba za „fer“ raspodjelom može udaljiti od povezanosti.

Pojam „fer“ često skriva dublju emocionalnu poruku, a to može biti: „Želim ono što mislim da zaslužujem.“ Naizgled jednostavna i opravdana misao može postati izvor nezadovoljstva ako zaboravimo da se pravednost rijetko doživljava jednako s obje strane odnosa.

Free libra pan weigh illustration

Naše doživljavanje „poštenog“ često je emocionalno i subjektivno. Ne uzima u obzir sve ono što ne vidimo (često i nenamjerno): trud koji nije izrečen, brige koje se ne primjećuju, različite načine na koje ljudi pokazuju ljubav ili podršku.

Kad pravednost postane jedino ili centralno mjerilo vrijednosti odnosa, lako možemo propustiti ono što je stvarno važno (povezanost, razumijevanje i uzajamno uvažavanje).

Umjesto da se pitamo „je li ovo fer?“, možda nam korisnija pitanja mogu biti: Djeluje li ovo za nas oboje? Jesam li jasno izrazio/la što mi je važno? Prepoznajem li doprinos druge osobe, iako se ne izražava na isti način kao moj? Koja se moja potreba skriva iza potrebe za fer odnosom?

U odnosima ne postoji savršena ravnoteža. Psihološko vaganje nečijeg doprinosa ne bi smjelo prerasti u pretjerivanje.

Postoji volja da budemo tu jedno za drugo, ponekad i više nego što mislimo da bismo trebali (i da bi bilo fer) – ne iz osjećaja dužnosti, već iz brige, razumijevanja i želje za bliskošću.

Image by Janine Bolon from Pixabay
Image by Peggy und Marco Lachmann-Anke from Pixabay

ostavite svoj komentar