Kako i o čemu (ne) razgovarati pred djecom

Kako roditeljski razgovori oblikuju njihov svijet…

Djeca od najranije dobi pažljivo promatraju svijet odraslih. Često mislimo da ne razumiju što govorimo no, već sama atmosfera razgovora, ton i način na koji roditelji komuniciraju, ostavljaju dubok trag. Ne radi se samo o tome što kažemo, nego kako i pred kim.

Zato nije dovoljno govoriti o „temama koje treba izbjegavati pred djecom“, jer granice nisu iste za svako dijete. Ono što može biti previše za trogodišnjaka, može biti dragocjena lekcija za dijete od deset ili petnaest godina. Ključno pitanje nije što sakriti/ne izreći pred djetetom, nego kako objasniti na način koji dijete može razumjeti, a da se ne osjeća ugroženo, da ne shvati ili pak shvati posve krivo, iskrivljeno ili djelomično.

Svađe, financije, brige, ogovaranje i drugo, sve su to aspekti stvarnog života. Djecu iz njih nije moguće i ne treba u potpunosti isključiti, nego ih promatrati kroz prizmu emocionalne sigurnosti. Kad roditelji pokažu da se mogu posvađati, ali i pomiriti; da ponekad brinu zbog novca, ali zajedno traže rješenja; da imaju mišljenje, ali bez vrijeđanja drugih, djeca uče najvažnije životne vještine: empatiju, otpornost i odgovornost.

Roditeljska komunikacija, posebno ona „iza kulisa“, oblikuje djetetov odnos prema problemima. Ako dijete osjeti da su odrasli u stanju razgovarati smireno, čak i o teškim temama, ono uči da je svaka emocija dopuštena, ali da se s njom može nositi na zdrav način.

U konačnici, nije cilj da roditelji šute pred djecom, nego da svjesno biraju riječi i trenutke.

Djeca odrastaju uz naše razgovore i zato vrijedi zapitati se: što im zapravo govorimo kad mislimo da samo razgovaramo?

Image by VirgoStudio from Pixabay
Image by Bianca Van Dijk from Pixabay