Kako komunicirati (u obitelji i šire)

Ne treba se libiti izražavanja osjećaja…

Dopušteno je i dapače, poželjno izraziti svoje osjećaje – reći da ste umorni kada jeste, nesretni, uzrujani, pospani, sretni, neraspoloženi, letargični i sl. Ne trebate skrivati osjećaje poput razočaranja, ljutnje ili bijesa. Važno je naučite nositi se s tim osjećajima i konstruktivno ih rješavati. Djeca moraju naučiti da su razni osjećaji prirodni. Još je važnije to što trebaju naučiti kako se valja ponašati kada ih prožmu ti osjećaji i kako da im bude bolje.

Smijete se prepirati pred djecom ako je to čista i poštena borba. Ne smijete bacati stvari, psovati, vikati, biti zajedljivi niti zadavati niske udarce (spominjati situacije ili događaje koji ne pripadaju u tu prepirku već u neku drugu). Djeca će naučiti da se netko smije sukobiti s nekim drugim, a da to ne znači da ga ne voli. Bilo bi strašno živjeti i smatrati da svaka svađa s nekim znači i kraj veze s tom osobom.

U prepirci je najvažnije da djeca vide kako ste oboje došli do zadovoljavajućeg zaključka i pomirbe. Kada sve završi zagrljajem i poljupcem…
Za sretan brak nije najvažnije koliko se dobro slažete, nego kako se nosite s neslaganjima (G. Levinger).

No, rasprave koje se tiču djece neka budu vaša privatna stvar. Premda djeca smiju znati da se katkad ne slažete, ne trebaju čuti argumente koje izmjenjujete o njima samima. To će potom iskoristiti protiv vas (ako su dovoljno stara da razumiju što govorite).

Zdravo je i da djeca vide kako se grlite i ljubite. Sve što je više od toga, ostavite za sebe. Ako odnos s partnerom nije dobar, najviše će zbog toga trpjeti odnos s djecom.

Stoga, najbolje ulaganje u djecu je ulaganje u odnos s vašim partnerom!!!

Osjećate li potrebu za dodatnom podrškom i savjetom stručnjaka obratite se s povjerenjem bračnom terapeutu.