Kako odgojiti nenasilno dijete?

Počinjemo od najranije dobi…

Nenasilno i agresivno ponašanje uči se od najranije dobi. Roditelji i ostali članovi obitelji mogu poduzeti određene korake kojima će smanjiti agresivno ponašanje kod djeteta i dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez nasilnog ponašanja.
Ljubav i sigurnost u obitelji

Najvažnija uloga je ona roditeljska. Odgajajući dijete u sigurnosti i s puno ljubavi na dobrom smo putu. Svakom je djetetu potreban blizak odnos s roditeljima kako bi se ono osjećalo sigurno i zaštićeno i kako bi razvilo osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca dijete je sklonije postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.
Puno je manja vjerojatnost da će dijete razviti poremećaj u ponašanju ili postati delikventno ukoliko ima brižne roditelje, pogotovo u prvim godinama života.
Roditeljska uloga nije uvijek jednostavna. Nije lako uvijek iskazivati ljubav, pogotovo kada je riječ o mladim, neiskusnim ili pak samohranim roditeljima ili roditeljima djece s teškoćama u razvoju.

Važno je imati na umu da svako dijete ima svoju osobnost i da djetetovo osamostaljivanje i najboljim roditeljima ponekad stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočaranja.
Važno je biti strpljiv i ne ragirati nasilno ili neprijateljski. Na taj način najbolje učimo djecu kako reagirati onda kada nam nešto ne odgovara i kada nas nešto frustrira, ljuti.

Nadzor
Roditeljski nadzor vrlo je važan u prevenciji nasilnog ponašanja. Djeci je važno imati oslonac i potporu, zaštitu i ohrabrenje i isto tako, nadzor od strane roditelja. Bez pravilnog nadzora djeca ne dobivaju potrebnu sigurnost i češće su sklona poremećajima u ponašanju.
Roditelj bi u svakom trenutku trebao znati gdje je njegovo dijete i tko su njegovi prijatelji. Isto tako, u nemogućnosti da sam provodi nadzor, roditelj dijete treba povjeriti osobi ili osobama od povjerenja.

Djecu treba ohrabrivati na uključivanje u razne aktivnosti, pratiti ih i nastojati uočiti kako se slažu sa drugom djecom – kako reagiraju na provokacije, prijetnje, ruganje, šalu i sl.
Roditelji bi trebali pratiti programe koje djeca gledaju i razgovarati s njima o nasilju koje gledaju na televiziji, filmovima ili videoigricama.

Razgovor
S djecom o nasilju i nasilnom ponašanju treba razgovarati. Treba im pomoći da pronađu najbolji način komunikacije, ohrabriti ih da se ponašaju prihvatljivo i isto tako pokazati im što nije prihvatljivo i poželjno i zašto.
Kroz razgovor djecu treba poticati na razmišljanje o tome koje su posljedice rješavanja problema nasilnim putem, a koje ukoliko se problem riješi na konstruktivan, nenasilan način.
Svako dijete ponekad reagira agresivno i tada je važno ukazati djetetu da takvo ponašanje nije prihvatljivo i upozoriti ga na moguće posljedice takvog ponašanja. Isto tako, treba pohvaliti dijete kada neki sukob riješi konstruktivno i bez nasilja. Ukoliko primijetimo i nagradimo dijete za pozitivno ponašanje veća je vjerojatnost da će ga ono usvojiti i ponoviti.

Roditeljski primjer
Ponašanje, vrijednosti i stavovi roditelja i drugih djetetu bliskih odraslih osoba imaju veliki utjecaj na dijete. Vrijednosti poput međusobnog poštovanja, povjerenja, istine, poštenja, ponosa i sl. u obitelji važni su izvori sigurnosti za dijete pogotovo ukoliko dijete živi u sredini u kojoj se često susreće s nasiljem (škola, susjedstvo) ili je pod stalnim negativnim pritiskom vršnjaka i sl.
Roditelji nekada ohrabruju nasilje i nesvjesno. Posebno kada je riječ o odgoju dječaka. Mnogi smatraju da je za dječaka nužno da se nauči tući, da upotrijebi šake, da prijeti i sl.
Isto tako, roditelji su skloniji udariti muško dijete, kazniti ga batinama, šamarom i sl.
Fizičko nasilje sprječava određeno ponašanje, ali samo na kratko vrijeme. Djeca se mogu navići na fizičko kažnjavanje do te mjere da ono nema onakav utjecaj na njih kakav bi roditelji htjeli, već upravo suprotno.

Slobodno vrijeme
Treba pomoći djetetu i usmjeravati ga da konstruktivno i nenasilno upražnjava svoje slobodno vrijeme. Kroz igru, sport, hobi, čitanje i dr. djeca razvijaju nadarenost i vještine i manje su sklona delinkventnom ponašanju (koje je često posljedica dosade i ‘praznog hoda’).

Kako postupiti kada se dijete ponaša neprihvatljivo?
Budite dosljedni u pravilima i disciplini – utvrdite posljedice neprihvatljivog ponašanja i poštujte utvđeno.
Oduzmite djetetu određene povlastice – zabrana igranja s drugom djecom, zabrana gledanja TV-a, zabranja igranja na PC-u i sl.
Obavezno objasnite djetetu kako se osjećate kada se ono ponaša neprihvatljivo i ne zaboravite – problem je ponašanje, a ne dijete! (Npr. Ovo što si napravio nije lijepo i ja sam sada jako tužna zbog toga. Dogovorili smo se da takvo ponašanje nije prihvatljivo i stoga tri dana nećeš smjeti ići kod prijatelja i nećeš smjeti igrati igrice. Sada idi u sobu i razmisli malo o svemu).

Images courtesy of stockimages at FreeDigitalPhotos.net