Kako prepoznati je li proizvod stvarno “bio” ili “eko” i zašto je to važno

Pojmovi “bio”, “eko” i “organsko” danas su posvuda: na voću, povrću, kozmetici i prerađenoj hrani. No, nisu sve takve oznake jednako vrijedne. Razlika između stvarno certificiranog proizvoda i marketinške poruke često je suptilna, ali važna.

Što zapravo znače “bio” i “eko”?
U Europskoj uniji, izrazi “bio”, “eko/eco” i “organsko” označavaju istu stvar: proizvode iz kontrolirane ekološke poljoprivrede, certificirane prema pravilima European Union Organic Certification. To znači da je proizvod prošao nadzor i mora ispunjavati standarde poput:

• zabrane sintetskih pesticida i umjetnih gnojiva
• zabrane GMO-a
• strogo kontroliranog uzgoja i proizvodnje

Kako u trgovini prepoznati uistinu organski proizvedene proizvode? Postoje tri ključna elementa:

1. EU zeleni listić (najbrži način provjere, ukoliko ga nema, proizvod nije službeno organski)

2. Šifra kontrolnog tijela (primjeri HR-EKO-XX, DE-ÖKO-XXX, ova oznaka potvrđuje da je proizvod prošao inspekciju)

3. Oznaka podrijetla (mora biti jasno navedeno: “EU poljoprivreda”, “izvan EU” ili kombinacija)

Kada “eko” ne znači ništa? Nazivi poput “prirodno”, “domaće”, “zeleno” ili “eco-friendly” i slični nisu zakonski regulirani u kontekstu hrane. Proizvod ih može imati na ambalaži bez ikakve kontrole ili certifikacije. Drugim riječima, bez službenih oznaka, “eko” može biti samo dizajn, marketinška fora.

Zašto je važno znati razliku?
Prvenstveno zbog povjerenja. Certificirani proizvodi prolaze kontrolu i imaju jasna pravila proizvodnje. Bez toga, potrošač je prepušten marketingu. Drugo, zbog zdravlja i izloženosti pesticidima. Organska proizvodnja smanjuje izloženost sintetskim pesticidima, iako to ne znači da je proizvod potpuno bez ostataka. Zatim, ne manje važno, zbog okoliša jer ekološka proizvodnja uglavnom podržava bioraznolikost i smanjuje kemijsko opterećenje tla. To ne znači da ekološki proizvodi/namirnice ne znači nužno imaju manji ugljični otisak i svakako ne rješavaju problem transporta ili potrošnje vode.

“Bio” i “eko” nisu samo riječi, ali samo ako su potkrijepljene certifikatom. U suprotnom, ostaju dio marketinške priče. Zato vrijedi zapamtiti jednostavno pravilo: ukoliko nema službenog znaka i kontrolnog broja, proizvod nije provjereno ekološki, bez obzira na to kako izgleda.

Image by geralt from Pixabay
Image by anaterate from Pixabay