Kako razgovarati sa tugujućim djetetom

Važno je razgovarati…

Djeca, isto kao i odrasli imaju potrebu razgovarati i prisjećati se umrle osobe ili osobe koja više ne živi s njima… Važno je da im to omogućimo.

S druge strane, ako dijete ima potrebu nastaviti s nekim svakodnevnim aktivnostima i preokupacijama potrebno je i to mu omogućiti i ne zamjerati mu misleći da mu “nije stalo” – dijete jednostavno tuguje svojim tempom i to je potrebno poštivati. Svakodnevne aktivnosti i poznate situacije daju djetetu osjećaj sigurnosti, da je ‘sve po starom’. Svjesne su toga da voljene osobe nema, ali rutina svakodnevnice ga tješi da će se život i dalje odvijati bez te osobe.
Tugovanje kod djeteta u velikoj mjeri ovisi o dobi djeteta, ali postoje neka opća usmjerenja što činiti u takvim situacijama:
– imati podršku u svojoj tuzi kako bismo mogli pomoći djetetu u njegovoj,
– dati djetetu jasne informacije o gubitku ili smrti,
– zbrinuti dijete fizički,
– ohrabrivati dijete da iskaže svoje osjećaje, pri tome budite primjer da i vi iskažete svoje,
– možete plakati i tugovati zajedno,
– važno je poslije obrisati suze i napraviti večeru, oprati suđe, napisati zadaću,
– možete se zajedno prisjećati trenutaka provedenih sa osobom koja vas je napustila,
– možete nastaviti svakodnevnu rutinu koja će se prekidati izljevima tuge i
– izreći djetetu da je normalno dok sva tuga ne iziđe van i da nije dobro da osjećaje zatvaramo ‘unutra’,
– okružiti ga ljudima koji ga vole i razumiju,
– izreći mu da ono nije krivo za odlazak osobe,
– izreći mu se se vi i svi odrasli koji su mu bliski potrudili da osoba ne ode, ali nije uspjelo.

ostavite svoj komentar