Kako se ponašamo prema osobama koje nam nisu “važne”?

Ponašamo li se jednako prema nadređenima, visoko pozicioniranim osobama u tvrtki, kolegama i pomoćnom osoblju (spremačicama, tajnicama, konobarima, niže rangiranim osobama u tvrtki i dr.)? Jesmo li jednako srdačni, ljubazni, nasmiješeni?

Način na koji postupamo s pomoćnim osobljem u velikoj mjeri pokazuje našu pravu osobnost. U nekim se kolektivima (posebno prilikom zapošljavanja) tome posvećuje pažnja, čega zaposlenici najčešće nisu svjesni.

Procjenom kvalitete naše interakcije s pomoćnim osobljem poslodavac može dobiti jasniju predodžbu o tome kako općenito postupamo s ljudima, koje vrijednosti njegujemo i prakticiramo.

Većina nas dodatno će se potruditi u interakciji s menadžerom za zapošljavanje ili nekom drugom “važnom” osobom, a drugo će lice pokazati u interakciji s osobom ili osobama koje ne smatra važnima. Takva ponašanja često izađu na vidjelo u polu-formalnim situacijama poput poslovnog ručka.

Ukoliko se ponašamo drugačije prema „nevažnim“ osobama u svom okruženju – imamo problem i trebali bismo  razmisliti o promjeni. Za početak, možemo se pitati „zašto to činim?“ Koja moja uvjerenja stoje iza toga? Je li takvo ponašanje etično?

Naša interakcija s niže rangiranim zaposlenicima ili osobama u poslovnom i privatnom okruženju i ona u odnosu prema „značajnim“ i „važnim“ osobama govori puno o nama.

Photo courtesy of Pixabay