Konkretni primjeri iz trgovine: što je stvarno “eko”, što samo izgleda tako

Primjer stvarno certificiranog proizvoda su primjerice jabuke s oznakom EU i zelenim listićem (HR-EKO-XX, EU poljoprivreda). Ovako označen proizvod prošao je kontrolu i podliježe pravilima ekološke proizvodnje.

Primjer “eko izgleda” je pakiranje s natpisima poput “100% prirodno”, “s domaćih farmi”, u zelenoj ambalaži, listićima, prirodnim dizajnom i naoko ekološkim pakiranjem no, ukoliko nema službenog certifikata nije ekološki proizvod.

Primjer “premium” voća su primjerice jabuke na kojima piše “Domaće jabuke” ili “lokalno uzgojeno”. One uistinu mogu biti kvalitetne i svježe, ali to nije isto što i ekološki uzgojeno, pesticidi su i dalje dopušteni (u konvencionalnoj proizvodnji).

Primjer s uvoznim voćem
nazivi “eco avocado” bez EU oznake često znači samo brand ili opis bez stvarne certifikacije.

Najčešći greenwashing trikovi

1. Korištenje pojma “Prirodno” (ne znači ništa konkretno)
Riječ “prirodno” nema zakonsku definiciju u hrani i može značiti sve i ništa.

2. Zelena ambalaža i simboli (listići, smeđe/“kraft” pakiranje, rustikalni font)
Sve navedeno vizualno sugerira ekologiju i prirodu, ali nije dokaz.

3. Naglašavanje jedne pozitivne stvari
najčešći primjeri za ovo su riječi: “bez umjetnih bojila”, “bez konzervansa” i sl. no, i dalje može to može biti visoko prerađen proizvod, proizveden konvencionalno.

4. “Lokalno” kao zamjena za “eko”
Često se proizvodi/namirnice “kite” pridjevima “Lokalno”, “Ekološko” što može značiti svježije, ali ne nužno bez pesticida.

5. “Eco-friendly” bez konteksta često se odnosi na ambalažu, ne na proizvod ili nema nikakvu potvrdu o provjeri navedenog.

6. Brend koji sadrži riječ “eco” ili “bio”
Naziv proizvoda ili tvrtke nije certifikat i ne mora značiti ništa.

Kako se zaštititi? Ukratko, ne vjerovati riječima, već tražiti certifikat, potvrdu navedenog. Ukoliko proizvod nema EU logo i kontrolni broj, onda proizvod nije provjereno “eko”, bez obzira na izgled.

Važno je razlikovati proizvode/namirnice koje su uistinu certificirani (provjereni) od onih koji se samo marketinški dobro prezentiraju (nije nužno lažno, ali nije dokazano). To ne znači da su svi “ne-eko” proizvodi loši, nego da oznake treba razumjeti, a ne pretpostavljati.

Image by Ted Browning from Pixabay
Image by anaterate from Pixabay
Image by ulleo from Pixabay