Mišje srce

Uvijek u strahu…

Indijska basna govori o mišu koji je živio u neprestanom strahu od mačaka.
Čarobnjak se sažalio nad njim i odlučio ga pretvoriti u mačku.
Miš je od tada neprestano živio u strahu od pasa.
Čarobnjak ga je tada odlučio pretvoriti u psa.
Sada je neprestano živio u strahu od pantera.
Čarobnjak ga pretvori u panteru, a ovaj se tada počeo bojati lovaca.

Čarobnjak ga tada vrati u prvobitno stanje i reče mu: „Ne mogu ti pomoći. U što god te pretvorio, ti uvijek zadržavaš srce miša.“

Pouka ove basne je da se vanjskom promjenom ne rješava uvijek unutarnji problem. Možemo promijeniti okolnosti, izgled, položaj ili ulogu, ali ako u sebi nosimo isti strah, on će samo pronaći novi oblik i novi razlog. Miš se bojao dok je bio miš, ali se bojao i kad je postao mačka, pas i pantera — jer problem nije bio u njegovoj veličini, nego u njegovu doživljaju sebe.

Slično se događa i u stvarnom životu. Primjerice, osoba koja je nekad živjela u siromaštvu može, čak i nakon što joj se financijska situacija stabilizira i godinama bude vrlo dobra, i dalje živjeti kao da joj neimaština svakog trenutka prijeti. Može skupljati, pretjerano štedjeti, teško si išta priuštiti i osjećati krivnju ili nemir kad troši. Izvana se njezin život promijenio, ali se unutarnji osjećaj nesigurnosti zadržao. Egzistencijalni strah toliko se duboko uvukao da više ne reagira na stvarno stanje, nego na staro iskustvo.

Ova priča podsjeća nas da prava sigurnost nije uvijek isto što i objektivno sigurne okolnosti. Nekad čovjek napokon ima dovoljno, ali se iznutra i dalje osjeća kao da nema. Vanjska promjena može donijeti olakšanje, ali ne mora sama po sebi izliječiti ono što je dugo bilo povezano sa strahom, oskudicom ili osjećajem nemoći.

Prava promjena počinje onda kad ne mijenjamo samo okolnosti, nego i način na koji doživljavamo sebe, svoje strahove i vlastitu sigurnost.