Nadia Murad – posljednja djevojka

Nadia Murad Basee Taha, (1993., Kawjū, Irak), iračka je aktivistica za ljudska prava, pripadnica jezidske vjersko-etničke manjine.

2014. godine, u kolovozu, njezino selo su zauzeli pripadnici ISILa. Žene i muškarci razdvojeni su. Njezino je šestero braće tada masakrirano, njena majka ubijena. Zajedno s ostalim ženama koje nisu ubijene, Nadia je odvedena u Mosul gdje je držana kao seksualna robinja. Njen prvi pokušaj bijega rezultirao je silovanjem grupe ISILovaca kao kaznom. Također i njenim odustajanjem od bijega. No, jednog dana, tri mjeseca kasnije, naišla je na nezaključana vrata i iskoristila priliku za bijeg. Zaštitu je pronašla kod obitelji koja nije podržavala ISIL i koja joj je pomogla da pobjegne na teritorij pod nadzorom Kurda.

Uspjela je pobjeći nakon  i domoći se izbjegličkoga logora u Duhoku. Kasnije je otišla u Europu i danas živi u Njemačkoj, u Baden-Württembergu, zahvaljujući programu za izbjeglice te njemačke savezne zemlje.

Osnovala je organizaciju Nadijina inicijativa (Nadia’s Initiative) za pomoć ženama i djeci žrtvama genocida, masovnih okrutnosti i trgovine ljudima i za pomoć manjinama.   

Svoje zatočeništvo i borbu protiv Islamske države opisala je u knjizi Posljednja djevojka (The Last Girl, 2018). 2016. godine dobila je nagradu „Vaclav Havel“ za ljudska prava od strane Vijeća Europe i nagradu Sakharov od Europskog parlamenta za slobodu misli, a 2018. godine i Nobelovu nagradu za mir (kao prva Iračanka), za doprinos okončanju uporabe seksualnoga nasilja kao oružja u ratu i oružanome sukobu.

„Želim biti posljednja djevojka na svijetu s ovakvom pričom.“, rekla je Nadia.

Preživjela je strašne traume i posvetila život borbi protiv nasilja kakvo se dogodilo njoj, njenoj obitelji i pripadnicima njene zajednice, a događa se i milijunima ljudi širom svijeta.