Natjecanje u dječjoj dobi

Važno je sudjelovati…

Tijekom odrastanja djeca se spontano uspoređuju sa drugom djecom i ta vrsta socijalne usporedbe svojevrstan je oblik natjecanja među djecom. To uspoređivanje ima svoje poželjne, ali i nepoželjne učinke.
Budući djeca nisu sposobna razlučiti negativne od pozitivnih, odrasli imaju važnu ulogu u umanjivanju mogućih negativnih i povećanju pozitivnih učinaka natjecanja.

Ukoliko su područje natjecanja sportske aktivnosti koje se provode u slobodno vrijeme, temeljni cilj mora biti održavanje djetetova zdravlja – održavanje motoričke aktivnosti i poboljšanje funkcionalnih sposobnosti organizma, nikako vrhunsko postignuće ili pak ekonomska dobit za dijete ili njegovu obitelj.

Natjecanja u dječjoj dobi trebala bi imati obilježja rekreacijskih natjecanja sa održavanjem zdravlja djeteta i socijalizacijom kao osnovnim ciljevima, a samim rezultatom natjecanja u drugom planu.

Nužno je pri tome da odrasli, bilo da se radi o roditeljima ili odgajateljima, djeci budu poticaj i izvor podrške, a ne izvor frustracije. Odrasli bi trebali imati funkciju neutralnih promatrača ili pak poticatelja u pozitivnom smislu – da kod djece prvenstveno potiču samopoštovanje i osjećaj važnosti.
Isto tako, vrlo je važno poticati djecu da uživaju u samoj aktivnosti, a ne da im najvažnija bude nagrada, prvo mjesto, medalja, diploma i sl.

Kod djece treba razvijati zdrav natjecateljski duh. Važno je da nauče prihvatiti neuspjeh kao mogući ishod, a da se pri tome ne osjećaju manje vrijednima. Svako je dijete u nečemu dobro.

Uspoređivanje i natjecanje svakako imaju i svoje pozitivne strane. Natjecanje je i poticaj za daljnje napredovanje i bez sumnje imanentno ljuskom biću. Uspjeh i neuspjeh neizbježni su u sportu, u školi, kasnije na poslu, općenito u životu.
Važno je truditi se i htjeti napredovati od malih nogu.