Navike koje polako, ali sigurno potkopavaju naše samopouzdanje

Samopouzdanje se rijetko ruši naglo; češće ga tiho nagrizaju male svakodnevne navike. Neke od njih činimo nesvjesno, uvjereni da su bezopasne ili čak korisne. No, s vremenom, ako im dopustimo da postanu obrazac ponašanja, mogu oslabiti našu vjeru u vlastite sposobnosti i vrijednost.

U nastavku donosimo sedam najčešćih navika koje vrijedi prepoznati kao i korake kako ih postupno mijenjati.

Odustajanje

Katastrofične misli često nas tjeraju da preuveličavamo problem i odustanemo prije nego što smo uopće pokušali. Umjesto da se prepuštamo tjeskobi, korisno je pitati se: „Čega se zapravo bojim?“ Kad strah postane konkretan, češće otkrijemo da je problem rješiv.

Letargija i neaktivnost

Nedostatak motivacije često proizlazi iz negativnih iskustava i straha od neuspjeha. No, što više izbjegavamo djelovanje, to se osjećaj bespomoćnosti povećava. Rješenje je u malim koracima, pokretanjem prije nego dođe “savršeni” trenutak.

Odgađanje i izbjegavanje

Prokrastinacija (odgađanje) i izbjegavanje promjena održavaju status quo (postojeće stanje stvari). Umjesto da stalno analiziramo prošlost, korisno je usmjeriti energiju na male, ostvarive ciljeve i podsjećati se da svaka promjena zahtijeva upornost i podršku okoline.

Pretjerana samokritičnost

Kritičan unutarnji glas ima tendenciju stalno nas podsjećati na ono što nismo učinili ili na sve što je moglo biti bolje. Iako samoprovjera može biti korisna, kad preraste u oštru samoosudu, postaje kočnica. Ključ je u razvijanju suosjećanja prema sebi i gledanju na pogreške kao prilike za učenje.

Potiskivanje emocija

Zadržavanje osjećaja „da ne bismo druge opterećivali“ često vodi unutarnjoj napetosti. Kad ignoriramo vlastite emocije, šaljemo si poruku da nismo vrijedni/e pažnje, a time i da mi sami nismo vrijedni. Otvoren i zdrav način izražavanja emocija jača samopoštovanje.

Perfekcionizam

Savršenstvo je nedostižno, ali vjerovanje da ništa manje nije dovoljno stalno nas gura u osjećaj neuspjeha. Dovoljno dobro često je sasvim dovoljno, a prihvaćanje vlastitih granica donosi slobodu i realan osjećaj postignuća.

Zanemarivanje vlastitih potreba

Kada uvijek stavljamo druge ispred sebe, dugoročno i sebi i drugima šaljemo poruku da mi nismo važni. Briga o sebi, od odmora do postavljanja granica, nije sebičnost, nego preduvjet da bismo mogli biti prisutni i za sebe i za druge.

Samopouzdanje nije nešto što jednom izgradimo i zauvijek posjedujemo. Ono se oblikuje kroz svakodnevne izbore i postupanja/ponašanja. Prepoznavanje navika koje nas tiho slabe prvi je korak prema promjeni. Svaka mala odluka da se pokrenemo, budemo blaži prema sebi i uvažimo vlastite potrebe, gradi temelj zdravog samopouzdanja.

Image by Cyn Yoder from Pixabay
Image by Rosy / Bad Homburg / Germany from Pixabay