Neslaganje kao prilika za zbližavanje i osobni rast

Za sukob je, baš kao i za ljubav, potrebno dvoje. Odlučimo li se za nekonstruktivno nadjačavanje argumentima na dobrom smo putu da se udaljimo jedno od drugoga ne rješavajući nesporazum. 

Sukobljavanje ne mora nužno imati negativan predznak. Ono može biti i prilika za zbližavanje, za upoznavanje i/ili osvještavanje, za osobni rast. Partneri koji se ne stavljaju po strani teške razgovore nego se sukobljavaju na konstruktivan način u značajno većem broju zadovoljniji su međusobnim odnosom i bliskiji.

Kako se konstruktivno posvađati?

Važno je:

Pobrinuti se za sebe prije ulaska u razgovor
Razgovor o nekom teškim temama može biti vrlo zahtjevan i stoga je važno da se prije razgovora pobrinemo za svoje osnovne potrebe (odmor, hrana, piće, zrak, sigurnost i dr.). Kada su naše osnovne potrebe zadovoljene lakše ćemo upravljati sobom i razgovorom.  

Ostati otvorena/a za drugačije (mišljenje, stav, pogled… )
Svaki je čovjek jedinstven i stoga je prirodno da imamo različita mišljenja, stavove, vrijednosti, uvjerenja, poglede… Ostanemo li otvoreni za drugačije dajemo si priliku za nove vidike i uvide, za razumijevanje i/ili prihvaćanje.

Dogovoriti vrijeme i mjesto za razgovor o teškim temama
Najčešće se krenemo svađati obuzeti nekom emocijom, uznemireni ili povrijeđeni. Tada nismo u stanju zadržati mir i razgovarati prihvatljivim tonom, riječima i gestama. Zato je važno dogovoriti vrijeme za razgovor o određenom problemu, pripremiti se, mirno iznijeti svoj dio i čuti drugu stranu.   

Upravljati sobom
To znači osvijestiti svoje osjećaje i upravljati njima kako bismo izbjegli preplavljivanje i ‘proklizavanje’ u nekonstruktivan sukob.  

Ostati ‘ovdje’ i ‘sada’
Kad krene razgovor o nekom problemu obično lako prokližemo u spominjanje nekih situacija iz prošlosti i širenje teme što ne pridonosi razgovoru na pozitivan način. Važno je da se usredotočimo na određeni problem/temu i rješavamo jedno po jedno.  

Čuti drugu stranu

Često slušamo ne zato da bi čuli nego zato kako bismo odgovorili (uzvratili) čim druga strana kaže svoje (nerijetko i prije toga). Aktivno slušati znači pokušati razumjeti. Spremnost na to da čujemo ukazuje na otvorenost, poštovanje druge strane, suradljivost.

Koristiti osobni jezik
Osobni jezik je onaj kojim izražavamo svoje osjećaje i potrebe. Taj jezik nužan je u situacijama kad preuzimamo odgovornost u odnosu s drugim ljudima (u ovom slučaju s partnerom/icom), a da pri tom ne želimo prekinuti ili zakomplicirati odnos s njima. Kad riječima izražavamo neki stvaran osjećaj ili potrebu druga strana to osjeti i tada nema potrebu (ili je ima u značajno manjoj mjeri) inzistirati na svom zahtjevu. Kada izražavamo svoje osjećaje (tugu, radost, ljutnju, štogod…) potičemo i drugu stranu da čini isto te razvija bliskiji odnos s nama.

Koristiti ja-rečenice
Korištenjem ja- rečenica umjesto ti-rečenica izbjegava se okrivljavanje i proklizavanje u nekonstruktivnu prepirku, svađu, sukob. Npr. kada si to napravio/la, osjetio/la sam se izdano i bio(la sam ljuta (umjesto npr. ti si daješ za pravo kasniti…)

Ne prenaglašavati niti umanjivati
Niti jedno od spomenutog nije poželjno koristiti u razgovoru. Nitko nikada ne radi nešto uvijek. Impliciranjem da je nešto ‘uvijek’ ili da nije ‘nikad’, da su ‘svi’ ili nije ‘nitko’ najčešće su sol na ranu i potiču drugu stranu da zauzme obrambeni stav. Isto tako, ono što je jednom malo, drugome može biti puno, u ovisnosti o njegovoj pozadini (iskustvima, položaju i drugom). Imamo li to u vidu držat ćemo se činjenica, konkretne situacije, svojih osjećaja i potreba (Volio/ljela bih da se to ne ponavlja  jer se tada osjećam povrijeđeno…).

Kritizirati konstruktivno
Samo konstruktivna kritika je kritika na mjestu. Ona mora biti izražena s poštovanjem, usredotočena na određeno ponašanje, ne na osobu (‘Povrijedilo me kada nisi odgovorio/la na moju poruku’ umjesto ‘Neobziran/na si, nikad ne odgovaraš na moje poruke.’.

Uzeti pauzu (timeout)
Kad osjetimo da ne upravljamo sobom, da dižemo glas, da smo jako uznemireni i sl. trebali bi se zaustaviti i uzeti pauzu od daljnjeg raspravljanja dok se ne smirimo (mi ili druga strana).  Pauza ne bi trebala trajati predugo (ne duže od jednog dana),  a sigurno toliko da ohladimo glavu i povratimo ravnotežu.

Zrcaliti i provjeravati
Ponavljanje riječi i govora tijela druge osobe implicira povezanost i pomaže usklađivanju s drugom stranom. Nakon toga važno je provjeriti s drugom stranom jesmo li je dobro shvatili, razumjeli, čuli. Npr. Čula/o sam da kažeš da…. Jesam li te dobro shvatila/io?

Usredotočiti se na rješenje
Često se rasprave svode na to tko je u pravu, a tko u krivu umjesto da se usredotočimo na rješenje imajući u vidu da nismo protivnici nego partneri i da je oboma u cilju zabiti gol problemu, a ne jedno drugome (što bi u tom slučaju bio autogol).

Dogovoriti pravila razgovora o teškim temama
Poželjno je da zajednički dogovorimo pravila razgovora o teškim temama. Ona mogu uključivati sve navedeno plus neke individualne želje i potrebe (npr. da nema psovanja, da se ne spominju određene osobe ili situacije, da se razgovor provede u određeno doba dana, na određenom mjestu, s ili bez treće osobe (npr. terapeuta ili savjetnika, svjedoka neke situacije ili sl.).  

Image by StockSnap from Pixabay 

ostavite svoj komentar