Noćna vožnja

Vožnja sa nizom ograničenja…

Vožnja noću podrazumijeva vožnju od prvog sumraka do potpunog svanuća. Najvažnija karakteristika noćne vožnje je smanjena vidljivost. Promet slabijeg intenziteta stvara osjećaj sigurnosti, što rezultira povećanjem brzine i smanjenom pažnjom vozača.

Vožnja u vrijeme predviđeno za odmor predstavlja narušavanje dnevnog bioritma. U vremenu od 23 sata do pet sati ujutro fiziološki procesi u čovjekovu organizmu ne odvijaju se kao po danu. To je vrijeme odmora za najveći dio ljudi. Tjelesna temperatura je tada najniža, a pospanost neizbježna.

Sve navedeno ne znači da noćnu vožnju treba izbjegavati. Naprotiv, vožnja noću može biti i vrlo ugodna, sve dok vozač poštuje ograničenja koja takva vožnja nameće.
Osvjetljenje koje pružaju svjetla automobila neusporediva su sa dnevnim svjetlom. Osim toga, noću se širina vidnog polja sužava, vid je manje oštar, opažanje manje jasno, reakcije sporije zbog psihičkog i fizičkog umora.
Vidljivost ispred vozila ograničena je dužinom svjetlosnog snopa kratkih ili dugih svjetala vozila. Sa upaljenim dugim svjetlima vidno polje vozača ograničeno je na dužinu od oko 100 metara, a kada su upaljena kratka svjetla vidno polje smanjuje se na 40 do 80 metara.

Vožnja noću, zbog smanjene vidljivosti, otežanog uočavanja i prepoznavanja, zamorna je i zahtijevna. Zato su znanje i iskustvo nezamjenjivi suputnici tijekom noćne vožnje..

Osim što i sami možemo pogrešno procijeniti brzinu i razmak vozila iz suprotnog smjera, moramo računati i na mogućnost da vozač iz suprotnog smjera ima poteškoće sa procjenom daljine.
Ukoliko je kolnik mokar, pokriven snijegom ili ledom, ukoliko pada kiša ili snijeg opasnost od prometne nezgode višestruko se povećava.

Noćna vožnja posebno je naporna osobama koje imaju problem sa vidom i takve osobe svakako bi trebale izbjegavati vožnju po noći i redovito kontrolirati vid.

Prilikom noćne vožnje često dolazi do zasljepljivanja svjetlima vozila iz suprotnog smjera (pogotovo onda kada vozilo ima upaljena duga svjetla ili je kolnik mokar). Pogled treba usmjeriti prema desnom rubu vozne trake i smanjiti brzinu ili čak zaustaviti vozilo u slučaju jake zasljepljenosti.

Uvijek treba računati i na slabo uočljive pješake, bicikliste, zaustavljena vozila koja nisu osvijetljena, zaprežna vozila, traktore i dr.
Vjetrobranska stakla treba održavati čistima, pogotovo u uvjetima smanjene vidljivosti (kiše, magle, snijega, blata i dr.).
Pušačima se savjetuje da tijekom vožnje noću ne puše.
Grijanje treba podesiti tako da u vozilu nije pretoplo.
Povremeno treba protegnuti noge i izaći na svježi zrak (ili malo otovoriti prozore da svježi zrak uđe u prostor automobila).
Voziti treba sredinom svoje vozne trake, treba izbjegavati zasljepljivanje vozača iz suprotnog smjera dugim svjetlima, pratiti prometne znakove i smjerokaze i ponašati se u skladu sa prometnim pravilima.

Kod zaustavljanja treba ostaviti upaljena svijetla (kratka), a u slučaju kvara vozila treba uključiti sve pokazivače smjera i na vidnom mjestu postaviti sigurnosni trokut (ako nije vidljiv osvijetliti ga).

Umjesto dugih svjetala vozač je dužan upotrebljavati kratka svjetla:

• Kod nailaska vozila iz suprotnog smjera,
• Za vrijeme vožnje iza drugog vozila,
• Za vrijeme prolaska pored kolone ili pješaka,
• Za vrijeme vožnje cestom koja se proteže duž plovnog puta, željezničke ili tramvajske pruge odnosno za vožnje ususret plovilu ili vozilu na šinama,
• Za vrijeme nailaska na stoku i ostale domaće ili divlje životinje,
• Za vožnje po magli, 
• Za vožnje u tunelu i po oštrim zavojima,
• Za vožnje u koloni.

Inozemne statistike nesreća pokazuju da se među nesrećama koje su se dogodile noću znatno veći postotak zauzimaju one s teškim posljedicama i smrtnim slučajevima (naročito pred zoru) i one koje su se dogodile na autocestama kada zbog monotonije dolazi do zamora i do tzv. hipnoze.