Odgoj za toleranciju

Sve počinje u roditeljskom domu…

Nije lako odgojiti sretno, zadovoljno, kompetentno, samopouzdano i tolerantno dijete. Pred roditeljima, djecom i svim a koji su uključeni u njihov odgoj (bakama/djedovima, odgajateljima, učiteljima, profesorima, pedagozima, psiholozima i dr.) mnoštvo je izazova (i pozitivnih i negativnih).

Živimo u društvu strelovitih socijlanih i tehnoloških promjena, društvu koje je podijeljeno i opterećeno prošlošću, ekonomski nesigurno, opterećeno materijalnim probicima na štetu duhovnog i moralnog razvoja, na štetu vrijednosti kao što su poštenje, rad, marljivost, zalaganje, upornost…

Svojoj djeci svakodnevno, i često nesvjesno, prenosimo svoje svjetonazore, stavove, strahove i bojazni. Zaboravljamo kako se naša djeca ogledaju u nama i kako će ona teško biti sretna ako mi to nismo. Teško da ćemo odgojiti tolerantno dijete ako mi nismo tolerantni, teško da ćemo odgojiti samopouzdano dijete ako sami nismo samopouzdani i sl. Naravno, postoje iznimke…

Primjer je važniji od riječi i sve što želimo da budu naša djeca prvo moramo potražiti u sebi. Roditelj je najvažnija karika u odgoju djeteta. Sve počinje u roditeljskom domu, roditeljskim primjerom.

Što se uloge škole tiče aktualna usmjerenost na obrazovne ishode ne ide u korist odgojnih ishoda što dodatno otežava odgoj djece.
Uz roditelje i školu, djecu odgaja i društvo, a posebnu ulogu danas imaju mediji. U nedostatku kvalitetnih sadržaja i nedostatnog promicanja vrijednosti tolerancije i humanosti u društvu, djeca i mladi vrijednosti usvajaju nesvjesno, stihijski… Upijaju nametnute i tuđe vrijednosti bez preispitivanja, nekritički.

Najbolji odgoj za razvoj tolerancije je upoznavanje s različitim i drugačijim od malih nogu. Život u zajednici koja njeguje toleranciju i prihvaća različitosti, međusobno upoznavanje i druženje u drugi plan stavljaju kategorije kao što su nacionalnost, vjerska pripadnost, boja kože ili dr… Osnovno je biti čovjek i imati ‘ljudske kvalitete’ – poštenje, marljivost, humanost…

Stvaranje klime tolerancije dodatno otežava ekonomska situacija, nesigurnost, kriza… U kriznim vremenima svojstveno je među slabijima i drugačijima tražiti dežurne krivce, ekstremizirati stavove, poticati netolaranciju. Povijest je prepuna primjera takvih ponašanja (masovnog ludila) i posljedica (npr. 2. svjetski rat).
Aktualna migrantska kriza u Europi ispit je razine naše tolerancije, humanosti, odgovornosti.

Pred nama je još puno posla na tom planu. Sustav još uvijek ne radi dovoljno dobro – uspjeh najviše možemo zahvaliti iznimnim pojedincima, organizacijama i institucijama koje su prepoznale važnost odgoja djece kako bi odrasla u samopouzdane ali odgovorne odrasle osobe, tolerantne, humane, poštene, marljive, zadovoljne pojedince koji će odgajati isto takvu djecu.

A. Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Photo courtesy of Pixabay