Olaka obećanja

I njihov doprinos stresu i nezadovoljstvu…

Pokušajte se sjetiti  koliko puta tijekom dana, tjedna ili mjeseca, drugim ljudima nešto obećate.

Ne uspijeva vam ? Možda zato jer iza polusvjesnih izjava tipa:  ‘nazovem kasnije’, ‘računaj na mene’, ‘svakako, samo da nešto završim’  , ‘samo nazovi i dođem’ ili ‘nema problema’ i dr.. niste naznačili baš ono „obećajem“ pa se
ne broji ?

Razmislite malo jer, pemda bezalene, takve izjave na jedan suptilan način mogu i uglavnom bivaju shvaćene kao ponuda da ćemo nešto učiniti za drugu osobu. Kasnije se često ispostavi da nešto što nam se činilo lako i izvedivo u jednom trenutku, nije baš tako lako i izvedivo i u drugom…

Zatim još malo porazmislite o tome koliko često tako dana obećanja ostanu neispunjena, a nama ostane loš osjećaj – u vidu nezadovoljstva, stresa, napetosti, nemoći… Na kraju požalimo da smo tako olako dali obećanje.
Osim toga, kad tako olako dajemo obećanja drugim ljudima omogućavamo da nas zamole za još neku uslugu i da nam za to ne moraju biti posebno zahvalni.

Iznenadili biste se koliko je velika uloga takvog ponašanja u nakupljanju stresa. Na taj način sami doprinosimo vlastitom nezadovoljstvu. A često i nezadovoljstvu naših bližnjih i osoba s kojima radimo.

Manjim prilagodbama u ponašanju to možemo promijeniti a stres na poslu i kod kuće uvelike smanjiti.
Prvi je korak na tom putu osvještavanje takvih situacija i kontroliranje poriva da ‘na prvu loptu’ reagiramo obećanjem.
Drugi je korak napraviti razliku između onoga što je potrebno i važno napraviti, od onoga što nije. Neka su obećanja važna i neophodna, dobar dio njih nije. Pokušajte se samo prisjetiti onih koja dajemo i bez da nas netko zatraži.

Umjesto rečenice kojom izričemo obećanje dobro je izreći: Učinit ću što budem mogla/mogao. Na taj način dali ste osobi do znanja da vam je važna, a ukoliko dođe do nepredviđenih situacija, nećete se osjećati krivima…

Valja nam naučiti zastati (na trenutak) i promisliti o zahtjevu koji nam netko uputi i svakoj ponudi koju dajemo drugima. Također je važno naučiti ne nuditi svoje usluge kad se to od nas ne traži (lijepo je imati dobru volju, ali to najčešće nije dobro). Neka su obećanja naprosto nepotrebna i neće biti cijenjena, za neka druga nemamo dovoljno vremena ili energije. Vrijeme je dragocjeni resurs, svima nam ga nedostaje i valja ga trošiti razumno.

Prednost razumnog obećavanja je i to što će obećanja dana na taj način biti više cijenjena. U konačnici mi ćemo biti zadovoljniji i manje pod stresom – nećemo se zatrpavati obavezama više nego je to potrebno, a onih nerealiziranih biti će manje. Imati ćemo bolji pregled nad situacijom i prioritetima. Osjetit ćemo značajnu uštedu i vremena i energije.

Naši najbliži također će biti zadovoljniji jer u šumi obećanja najčešće previdimo baš ona dana našim najbližima… Računamo da će nam oni najbrže oprostiti… I hoće, ali to nije najvažnije. Naši najbliži trebali biti nam biti i najvažniji, a jedan od načina kojim to pokazujemo svakako je način na koji ispunjavamo obećanja koja smo im dali.

U svakom slučaju mnogo je dobitaka od razumnog pristupa obećanjima i nuđenju svojih usluga. To nisu neke značajne, velike promjene, ali baš te, male, ponekad pokrenu one veće…

“Stressed Businessman in office” – Image courtesy of imagerymajestic at FreeDigitalPhotos.net