Osjećaj besmislenosti i životne praznine

Za svaku je osobu nemjerljivo značenje životnog smisla i unutarnjeg oslonca kad život ne ide onako kako bismo htjeli. Tražiti oslonac u drugim ljudima ili pak materijalnim stvarima prilično je nesigurno jer su i jedni i drugo podložni promjenama i nestalnosti. Čovjeku treba trajan, čvrst oslonac. 

Sve više ljudi pati zbog osjećaja besmislenosti i osjećaja životne praznine. Ipak, intuitivna spoznaja da život ima smisla i da ga svatko može pronaći potvrđena je brojnim istraživanjima, različitim metodama i pristupima. Istraživanja su jasno i jednodušno pokazala da je svaki čovjek načelno sposoban naći smisao života i da je ta sposobnost neovisna o tome koje je životne dobi i kojega spola, kakva karaktera i u kojoj se sredini nalazi, neovisno o kvocijentu inteligencije i obrazovanja.

Nitko ne može reći drugome u čemu se sastoji smisao njegova života. Svatko ga mora otkriti za sebe i preuzeti odgovornost da ga ostvaruje. Svakom čovjeku je dana njegova neponovljivost i jedinstven skup osobina i njegova temeljna ljudska sloboda da prihvati svoj život i osmisli ga. Svatko od nas ima svoju misiju.

Odbijanje svoje misije, svog životnog smisla našem organizmu predstavlja stres. Vrlo je tijesna veza između čovjekova duševnog raspoloženja, njegove hrabrosti i nade i otpornosti njegova organizma.

Kada naša vjera u budućnost i volja za životom budu paralizirane možemo se razboljeti. To se najčešće događa kada čovjek misli da od života više nema što očekivati.

Što život očekuje od nas? Odgovor na ovo pitanje ne dobiva se promišljanjem već djelovanjem i ponašanjem. Bilo kakav oblik pomoći drugima, volontiranje, davanje bez traženja zauzvrat  – pomoć je drugome i samom sebi. Put je to ka pronalasku svog smisla.

Photo courtesy of Pixabay