Osobni bankrot

Prednosti i nedostaci…

Mnoge zemlje imaju razvijen institut osobnog bankrota. Osobni bankrot već godinama mogu proglasiti stanovnici SAD-a, Kanade, Belgije, Francuske, Njemačke, Švicarske, Slovenije i dr. zemalja.
Procjene su da bi u našoj zemlji moglo biti proglašeno između 10.000 i 40.000 osobnih bankrota.
Postupak proglašavanja bankrota pred sudom vrlo je kompliciran i bolan. Riječ je o sudskom postupku koji može predložiti sam dužnik ili njegovi vjerovnici.

Proglašenjem osobnog bankrota dugovi ne nestaju niti bivaju oprošteni. Radi se o nadziranom procesu u kojem građani koji proglase osobni bankrot dobivaju skrbnika koji upravlja njihovom imovinom i prihodima, te izrađuje učikovit plan povrata dugova kojim će osigurati povrat dugova vjerovnicima u određenom roku. Koliko će osobni stečaj trajati sud određuje po nekoliko kriterija, a posebno uzima u obzir dob osobe, obiteljsku situaciju, zdravstveno stanje te razloge za bankrot.

Skrbnik otvara dužniku poseban račun, odvojen od osobnog računa dužnika. Kroz taj novootvoreni račun vodi financije stečajnog dužnika, iz njega se plaćaju troškovi postupka i potraživanja vjerovnika.
U ‘stečajnu masu’ ulazi sva imovina koju je zadužena osoba imala na početku osobnog bakrota (ili stečaja), osim ako zakon ne propisuje drugačije i ne izuzme dio imovine.

Dužnik, osoba koja je objavila osobni bankrot, zadržava samo minimalni dio nužan za preživljavanje (koji obično iznosi trećinu mjesečnih prihoda, a ponekad i manje), bez plaće, kreditnih kartica i mogućnosti novog zaduživanja i bez mogućnosti da samostalno donosi bilo kakve financijske odluke.

Za razliku od pravnih osoba (tvrtki u stečaju), fizička osoba ne prestaje postojati nakon stečajnog postupka, pa tako ne prestaju niti potraživanja vjerovnika, dok se ne isplate u potpunosti.
No, dužnik ima priliku do završetka stečajnog postupka podnijeti zahtjev kojim traži razrješenje obaveze plaćanja dugova koji su nastali od početka postupka, a koji se do završetka postupka nisu naplatili. Otpis duga nije dozvoljen u svim slučajevima. Na njega nemaju pravo dužnici osuđeni za imovinsko-gospodarsko kriminalno djelo, dužnici koji su prije pokretanja stečajnog postupka dali lažne, netočne ili nepotpune informacije o materijalnom stanju, osobe kojima su obaveze već otpuštene, osobe koje se nisu pridržavale uputa skrbnika i vraćale dugove prema predviđenom planu i programu i sl.

Istovremeno, dužnik, osoba koja je proglasila osobni bakrot, mora proći edukaciju i pohađati savjetovalište za prezadužene s ciljem savladavanja vještine upravljanja svojim osobnim financijama.

Prednost proglašenja osobnog bankrota jest činjenica da u tom slučaju nema primjene nemilosrdnog ovršnog zakona kada vrši pljenidba imovine i dužnike se pretvara u socijalne slučajeve bez prilike da reprogramiraju svoje dugove, srede svoje financije i krenu od početka.
Prednost za vjerovnike je ta što su insitutom osobnog bankrota svi uključeni u namirenje dugova na pravedan način (vjerovnici se iz imovine dužnika isplaćuju istovremeno i proporcionalno).

No, nije riječ samo o dugu i o novcu. U pitanju su ugled i čast osobe. Mnogi ljudi koji su proglasili osobni bankrot postali su ‘obilježeni’ takvim postupanjem, a veliki broj tvrtki ne želi zapošljavati osobe koje su bankrotirale.
Važno je uložiti trud u destigmatizaciju osobnog bankota jer je ona nužna za uspješnost zakona. Prezaduženost pojedinaca nije uvijek i samo posljedica samo lošeg postupanja dužnika već i značajan pokazatelj siromaštva i neodgovorne politike banaka.

Osobni stečaj je krajnje rješenje. Prije odluke o osobnom bankrotu treba dobro razmisliti i svakako nastojati vlastitim zalaganjem srediti svoju financijsku situaciju. Osnovni recept za dugoročnu financijsku pozitivu je trošiti manje od prihoda. Uz to treba se informirati o svim mogućnostima, savjetovati sa stručnim osobama i osvijestiti svoj problem u potpunosti (bez poricanja vlastite uloge i odgovornosti u nastanku financijskih poteškoća).