Partnerstvo i roditeljstvo

Bilo bi poželjno da jedno ne isključuje drugo…

Većini nas događa se da nam roditeljstvo zauzme toliko veliki dio života da naše partnerstvo ostaje u pozadini, često i cijeli niz godina.
U želji da budemo što bolji roditelji zapuštamo svoj partnerski odnos, a svako slabljenje partnerstva između roditelja, popraćeno osjećajem gubitka i frustriranosti, također šteti i njihovoj djeci.

Njegovanje partnerskog odnosa nije važno samo zbog očuvanja bliskosti i erotske strane odnosa, već i zbog toga što biti roditelj ne bi trebala biti prepreka našem osobnom razvoju. Uloga roditelja, oca ili majke, ne određuju nas u potpunosti. To je samo jedna od naših uloga.

Djeca mogu biti polazište i nadahnuće za razgovor i djelovanje, ali ne uvijek i stalno. Uz to što smo roditelji, otac i majka, mi smo dvije osobe, žena i muškarac, svaki s vlastitim potrebama, osjećajima, iskustvima, snovima i drugim karakteristikama, posve neovisnima o našoj roditeljskoj ulozi. Često puta vlastite potrebe ne vidimo, ne dopustimo si da ih osjetimo jer smo se previše usredotočili samo na roditeljsku ulogu.
Zaboravljamo se jedno drugome obraćati kao partneri, kao prijatelji i ljubavnici, komuniciramo uglavnom ili isključivo kao s roditelji, što slabi naš odnos.

Vrlo je važno da partneri pronađu vremena samo za sebe i za sebe kao par. Odlazak u kino, na večeru, u šetnju, razgovor u kojem djeca neće biti u središtu pozornosti, već će jedno drugome biti središte, jednostavni su i moćni putovi zbližavanja i jačanja partnerske uloge.

Malo je toga, kad govorimo o našim odnosima, što se može mjeriti s nježnim, uzajamno povezanim i životno nadahnjujućim partnerstvom. A važno je i to što od tog odnosa profitiraju svi – i djeca i roditelji.

“Lovers In Park”- Image courtesy of photostock / FreeDigitalPhotos.net
 “Portrait Of Happy Couple Embracing With Love”- Image courtesy of David Castillo Dominici / FreeDigitalPhotos.net