Pod istim krovom

Sindrom punog gnijezda…

Nekad su roditelji sa zebnjom gledali na ulazak svoje djece u punoljetnost. Bila je to svojevrsna najava skorašnjeg osamostaljivanja i napuštanja roditeljskog gnijezda.
Danas je slika ponešto drugačija – nikada toliko mladih ljudi (u dobi od 20. do 45. godine života) nije živjelo sa svojim roditeljima (i njihovim roditeljima) u istom domaćinstvu.

Najveći krivac za ovakvo stanje stvari je ekonomska situacija koja onemogućuje mladima da kupe ili iznajme nekretninu u kojoj bi živjeli samostalno, bez pomoći svojih roditelja i isto tako neadekvatan sustav skrbi za starije osobe – nedovoljni kapaciteti domova za starije osobe koji su cijenom dostupni prosječnom umirovljeniku.

Roditeljska odgovornost odrastanjem djece trebala bi se smanjivati, a odgovornost djece povećavati. Trend zajedničkog življenja u mnogome otežava ovaj proces. I roditelji i djeca prisiljeni su preuzimati uloge koje nisu primjerene njihovoj dobi. Stoga u mnogim takvim zajednicama atmosfera nije pozitivna nego opterećena sukobima i frustracijama – niti jedni niti drugi nisu zadovoljni postojećim stanjem, a u nemogućnosti su promijeniti ga.

Što učiniti?
Ako nešto ne možemo promijeniti onda je najbolje što možemo prilagoditi se i iz zadane situacije izvući najbolje. Negativan stav prema suživotu sa roditeljima može nam samo odmoćii. Suživot sa bilo kime zahtijeva međusobno poštivanje i uvažavanje i spremnost na ustupke i kompromise. Krenemo li s tih pozicija na dobrom smo putu.

Za zadovoljavajući suživot više generacija potrebno je utvrditi određena pravila suživota, postići određene dogovore i poštivati dogovoreno. Nemojte previše računati na nečiju dobru volju ili osjećaje – oni su najčešće varljivi i nestalni. I uz postavljena pravila postoji dosta prostora za izražavanje osjećaja i dobre volje, ustupaka i lijepih gesti.

Svaki član zajednice mora, shodno svojim mogućnostima, imati određena zaduženja i odgovornosti.
Npr. radi optimizacije troškova u takvim se domaćinstvima obično kuhaju zajednički obroci i po tom je pitanju važno unaprijed dogovoriti tko će, kada i za koga kuhati, tko nabavljati namirnice, kako će se dijeliti troškovi i sl.
Plaćanje zajedničkih režija također je moguće riješiti na način da svatko plaća koliko potroši – to naravno nije moguće procijeniti u lipu, ali može se približno i dovoljno da se nitko ne osjeća prevareno.
Važno je raspodijeliti obaveze oko održavanja domaćinstva – čišćenja, popravaka, nabave, brige za malu djecu, odvoz, dovoz i sl.
Vrlo čest uzrok nesuglasica u višegeneracijskoj oobitelji je odgoj male djece. Pri tome treba imati u vidu da su za odgoj prvenstveno nadležni roditelji. Ukoliko se o djeci dobar dio vremena brinu djedovi i bake i njihove odgojne metode treba uvažavati. Moguće je da, dok djecu čuvaju bake i djedovi, vladaju jedna pravila, a kad su djeca s roditeljima – druga. Ipak, važno je da svi oni koji sudjeluju u odgajanju poštuju roditelje djece.

Razgovor i dogovor roditelja i djedova i baka oko odgajanja djece može biti konstruktivan. Ponekad je, radi mira u kući, potrebno napraviti poneki kompromis ili ustupak što ne treba značiti odstupanje od svojih prava i stavova.

Ukoliko su obaveze svih ukućana dobro raspoređene i svatko na sebe preuzme određene odgovornosti veća je vjerojatnost da će život u takvom domaćinstvu biti manje opterećujuć i zamoran za svakog pojedog člana obitelji. Upravo suprotno, može biti vedar, dinamičan i poučan.

Image courtesy of imagerymajestic at FreeDigitalPhotos.net